Dobrodošli na Lika online!|21.04.14.
Gdje sam? Naslovnica » Vijesti » IN MEMORIAM – Misa za pok.župnika Dintera
  • Pretraga

IN MEMORIAM – Misa za pok.župnika Dintera 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA


Na blagdan Uzašašća Gospodinova, u četvrtak (17. svibnja) u župnoj crkvi u Kompolju prikazat ćemo sv. misu za dugogodišnjeg župnika vlč. Mirka Dintera. Euharistijsko slavlje je u 20,00 sati, a krunica će se (ovaj put iznimno) moliti prije sv. mise.

MIRKO DINTER – 24 godine župnik kompoljski, švički i brloški
Sjećanje o 43. obljetnici smrti (1969. – 2012.)

Prečasni gospodin MIRKO DINTER rođen je 6. srpnja 1915. u Popovcu (kod Sesveta). Roditelji su bili porijeklom iz Modruša, a kasnije su se preselili u Sesvete kraj Zagreba. Nakon velike mature odlazi na studij teologije u Bogosloviji u Senju, a dovršava ga u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 18. lipnja 1941. Za kapelana u Perušiću određen je 30. kolovoza 1941., a za kapelana u Bribir odlazi 1943. Tu je proživio ratne strahote, pogotovo kada je 1945. Bribir bio zapaljen, pa je s vjernicima morao bježati prema Grižanama. Nastanio se kod jedne obitelji u zaseoku Kričine gdje je u seoskoj kapeli služio mise. Upraviteljem župa Kompolje, Švica i Brlog postaje 5. rujna 1945., a 1967. i dekanom Otočkog dekanata.

Kako je sam pripovijedao, zdravlje mu je dobrim dijelom stradalo u prvim godinama svećeničke službe (u ratnim neprilikama). Pobolijevao je na plućima skoro cijeli radni vijek. Kada se vidjelo da se ‘jako zapustio’, na nagovor kolega svećenika i uprave Biskupije, pristao je da ide u liječilište u Ičiće. Kada se ustanovilo da mu se više liječnički ne može pomoći, jer ga je rak potpuno svladao, otpušten je na kućnu njegu u Kompolje, pomagan od svoje sestre Vilme, dugogodišnje domaćice i mežnjarice Ane Fajdetić, susjeda i drugih župljana. Otkako je postao svećenik (18. prosinca 1966.) domaći sin M. Šimunović češće je dolazio iz Zagreba i Rijeke i zamjenjivao župnika. U bolesti je preč. M Dinteru puno pomagao i vlč. Nikola Žuravelj, župnik u Vratniku, koji je privremeno preuzeo upravu župa u Kompolju i Brlogu. Nakon duže i teške bolesti umire 17. svibnja 1969. u Kompolju, u 54. godini, u najboljim godinama života.

Opći osvrt na život i djelovanje preč. Mirka Dintera

Preč. M. Dinter bio je veoma cijenjen među narodom Gacke doline. Stoga je njegova prerana smrt najviše ražalostila župljane Kompolja, Švice i Brloga, gdje je župnikovao tijekom 24 godine. Bio je ne samo dobar svećenik nego i čovjek ‘široka srca’. Preč. Dinter uzorno je predvodio mise, bio je i odličan propovjednik, lijepo je pjevao i brinuo se da se u crkvi svira na harmonij (Jakica Odorčić) i lijepo pjevaju (naše starinske) crkvene pjesme. Bile su to raspjevane mise, posebno za blagdane, zornice, pjevane večernjice, zatim dirljivi obredi Velikoga tjedna s procesijom na Kalvariju i dr. Što pješke a što na zaprežnim kolima (po kiši i velikom snijegu) odlazio je (svake druge nedjelje) slaviti misu u Švicu ili Brlog, držati vjeronauk, posjećivao bolesnike i dijelio bolesničko pomazanje bolesnicima ili vodio sprovode.

Resila ga je vedra narav, smisao za pravi humor, pa i onda kada ga je bolest jako nagrizala. Bio je osobiti prijatelj jednostavnih i siromašnih ljudi. Znao je s župljanima sate i sate pričati, osobito poslije mise drugi dan nakon sprovoda (karmine ) kada su vjernici običavali, donijevši nešto za jelo, u ‘kvartiru’ (župnoj kući) zadržavati se duže vremena. Možda je nekoga zasmetalo što se ponekad previše ‘spuštao na razinu i rječnik’ najobičnijih ljudi. Znao se zanimati za njihov život, djecu, polje, blago i dr. Inače, i sam je često radio u dobro uređivanom vrtu, od kojega se najvećim dijelom i uzdržavao, a u koji su se mogli ‘ugledati’ i drugi mještani. Svi su nalazili očinsko razumijevanje i svakovrsnu pomoć kod svoga ‘gospodina Mirka’. Naime, svećenika se u znak poštovanja oslovljavalo, kako se i danas običava, ‘gospodin’. Cijeli kraj i Senjsko-modruška biskupija ostat će preč. M. Dinteru posebno zahvalni što je do svećeništva dopratio trojicu župljana, Milana Šimunovića iz Kompolja, Antu (Tonu) Cvitkovića, ter braću Marka i Milana Cvitkovića iz Švice. Jako se veselio i drugim svećeničkim kandidatima iz obližnjih župa, koji su k njemu rado dolazili.

Kolege svećenici su ga pamtili, osobito po toplom gostoprimstvu, o čemu može najviše posvjedočiti domaći sin M. Šimunović, jer je kod župnika, najprije kao ministrant a kasnije kao sjemeništarac i bogoslov, provodio veći dio vremena, pomažući u crkvi i domaćinstvu. Svećenici su rado dolazili. Njihove su rasprave bile zanimljive, dakako uz ne malu dozu humora. To su uglavnom bili preč. Vilim Kodrić iz Otočca (kojega su smatrali svojim duhovnim vođom i ispovjednikom), preč. Drago Banić iz Lešća-Sinca (zvani Štumber), preč. Josip (Joja) Frković (iz Senja), preč. Vlado Sušić (iz Crikvenice) i dr. Svećenici su, kao i ostali ljudi u ono vrijeme, bili daleko više nego danas usmjereni jedni na druge, očito dijelom i zbog komunističkih pritisaka i raznih podvala, sve do zatvaranja, pa su nastojali ‘zbijati redove’ da lakše izdrže sve teškoće. Osobito su se svećenici okupljali za dekanatske sastanke, ‘velike ispovijedi’ (Došašće i Korizma), zborove (zimsku i ljetnu Stipanju) berme i na Mirkov imendan (5. studenoga). Ako se tome doda da je bio i izvrstan pjevač i kuhar, nije se čuditi da se u ‘kvartir’ u Kompolju rado navraćalo. Jer, tko je, naime, jednom došao kod ‘gospodina Dintera’, očito to kasnije nije propuštao. S njime je bila radost hodočastiti u Kuterevo k Majci Božjoj Karmelskoj i posebno k Majci Božjoj Krasnarskoj. Bogoslovi i sjemeništarci radoznalo su osluškivali što su svećenici govorili, posebno šale koje su ‘nabacivali’, ali sve u prijateljskom tonu. A najviše su ih oduševljavali njihovi bratski i suradnički odnosi.

Sprovod pok. preč. Mirka Dintera bio je dokaz koliko je bio voljen. Uz rodbinu i župljane, brojne prijatelje i ostale znance, došlo je 33 svećenika s raznih strana, 2 đakona, 10 bogoslova i 7 časnih sestara. Sprovod je vodio mons. Josip Pavlišić, pomoćni biskup, koji je služio i misu zadušnicu ter održao dirljiv govor o vrlinama pokojnika. U ime župljana govorio je domaći sin M. Šimunović, uz posebnu zahvalu svima koji su pomagali preč. Mirku Dinteru. Svi su žalili za dragim gospodinom Mirkom. Bili su prisutni i predstavnici općine Otočac i Mjesnog odbora Brlog ter učitelja u Kompolju.

Budući da je grobno mjesto preč. M Dintera i vlč. Ladislava Kolarića (koji je kao župnik bio ubijen 1943.) bilo jako zapušteno, u ljeto 2005. domaći sin M. Šimunović dao je o svom trošku (17.739 kn) urediti u gornjem dijelu groblja grobnicu s nadgrobnom pločom, na koju je dodan i treći kompoljski župnik Božo Jelačić (rodom iz Brinja), sahranjen na kompoljskom groblju, s natpisom:
U nadi uskrsnuća ovdje u miru Božjemu počivaju kompoljski župnici Božo Jelačić (1883.-1909.) Ladislav Kolarić (1941.-1943.) Mirko Dinter (1945.-1969.)

Valja se nadati da će župnici i župljani Kompolja, Švice i Brloga zadržati trajan zahvalan spomen na svog dugogodišnjeg župnika preč. Mirka Dintera ter da će posjećivati i uređivati njegov grob, zapaliti svijeću i pomoliti se za njega i druge pokojne svećenike/župnike. Svakako bi bilo dobro izraditi i posebnu monografiju o župnicima u Gackoj dolini da prebrzo ne padnu u zaborav, a imaju nam mnogo toga dobroga reći.

———————

U dogovoru sa župnikom vlč. Milom Rajkovićem, nasljednikom preč. Mirka Dintera – 2009. godine priredio mons. prof dr. Milan Šimunović (Kompoljčanin), Petra Zrinskog 11, Rijeka; tel. 051 216-616. Mole se oni koji su poznavali preč. M. Dintera da svoja sjećanja opišu i dostave na ovu adresu.

( I.B.)

Dodaj komentar

Lika-online.com koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Za nastavak pregleda i korištenja portala Lika online kliknite na "Slažem se".