Zimsko vrijeme ne znači i mirovanje u poslovnom smislu našeg najpopularnijeg nacionalnog parka. Iako je studen okovala i Veliki slap, o čemu smo već pisali, grupe posjetitelja uporno obilaze ovu raskošnu ljepotu, ne pitajući pri tom za temperature zraka.
JUNP Plitvička jezera, kao i svi ostali, već godinama „robuje“ Zakonu o javnoj nabavi pa stoga Park još uvijek nije zaživio kao zamašnjak koji će osoviti na noge OPG-e sa šireg prostora Like. Olakotna okolnost ove priče krije se u mogućnostima po kojima se u objavljenom natječaju može inzistirati nabavka namirnica (proizvoda) s dokazanim geografskim podrijetlom (npr. lički krumpir, janjetina, škripavac i sl.). Ipak su se desetljećima ovdje servirale namirnice konkurentne po cijenama, ali ne i po kvaliteti, uglavnom nabavljene izvan Like, a neke i izvan Hrvatske. Viša sila, reklo bi se. Ako je suditi po nama dostupnim informacijama pravilo „tuđe je slađe“ zahvatilo je i još neke aspekte lokalnog poslovanja.
Na Ulazima 1 i 2 nalazi se 5 kućica-štandova namijenjenih obrtnicima. Tu se najčešće prodaju proizvodi karakteristični za Liku: kolači, suveniri ili uporabni predmeti. Natječaj se svake godine objavljuje prije početka turističke sezone, ali to ne znači u približno isto doba godine. Nekada ranije, nekada kasnije. Lani smo objavili razgovor s troje sugovornika/ca koji su bili voljni govoriti o ovome. Isto se dogodilo ovih dana. Baš kao i lani za objavu teksta postoji samo jedan uvjet: bez objave imena i fotografija!
-Ako je NP Plitvička jezera u srcu Like, onda očekujemo da OPG-i i obrti sa ovoga područja budu više zastupljeni u ponudi. Događa nam se da se „lički kolači“ peku u Zagrebu i dovoze ovamo na prodaju. Također imamo slučajeve da se neki obrti svake godine gase i na godinu otvaraju pod novim imenima, a s lokalnim adresama. To niko ne provjerava. Tu je i pitanje fiskalizacije. Nema puno provjera niti od sanitarnih, odnosno tržnih inspekcija. Neko nekoga uporno štiti i šteli im poslove-s ogorčenjem napominju naši sugovornici. Iz Parka doznajemo kako je sve opisano u Natječaju, sve je po Zakonu. Jedini problem je fizičke prirode jer se broj štandova ne može povećavati kako bi netko to želio. Tako se u ovoj priči situacija može karikirati poslovicom „Mala bara-puno krokodila“!
M. S.
