Ovčarstvo kao sadašnjost i budućnost

0

   BUNIĆ-  Među ovogodišnjim laureatima, dobitnicima priznanja Ličko-senjske županije, našlo se i jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo s područja Općine Udbina. S obzirom na sve intenzivniji razvoj poljoprivrede na tome području dobitnika priznanja moglo je biti i više, ali je priča o OPG Saše Dragaša ponešto drukčija od ostalih.

     Saša i njegova supruga Danijela Majkić odlučili su se za uzgoj ovaca. Kako to obično biva, sve je krenulo podosta skromno.

-Uz pomoć roditelja obnovili smo djedovu kuću ovdje u Buniću, pripovijeda nam Saša(36). Nakon manjeg stada od 15-ak  ovaca krenuli smo pomalo širiti posao i danas držimo oko 560 ovaca domaće ličke pramenke. Ovo radimo 10 godina. Posla ima na pretek, pomažu nam roditelji, a kada je sezona velikih poslova uskaču  i prijatelji. Najčešće nas je angažirano petero. Nabavili smo svu potrebnu mehanizaciju jer se drukčije ne bi moglo. Teško je, ali se od ovoga može dobro živjeti. Odmora nema, nema petka ni svetka, nedjelje ni praznika.

Najveći i zapravo jedini problem je otkup janjaca. Većina toga se proda, ali kada ih ne prodamo, onda ne možemo na vrijeme krenuti s mužom ovaca, a mlijeko je najvažniji proizvod. Mlijeko predajemo svaki drugi dan, po 9 kuna za litru. Svaki put po 600 litara. U prosjeku muzemo po 400 ovaca svakoga dana To je jedina sigurnost, a sve ostalo ovisi hoće li tko doći i kupiti janjce. Zivkamo mesare da ih kupe jer organiziranog otkupa nema.

     Budući da Hrvatska uglavnom uvozi odjevne predmete od sumnjivih materijala, vuna je i u ovoj priči samo smetnja!

-Kada krenemo šišati ovce za čas se ovdje stvori brdo vune, nastavlja Saša. Onda kumimo i molimo ko bi je preuzeo i odvezao. Bez „pare i dinara“.Vunu niko neće. Bacamo novce, ali to je danas tako

   Na spomen muže ovaca Danijela i Saša ističu kako je to najteži posao u cijeloj priči.

-Muzemo ih ujutro i navečer, kaže Danijela. To svaki put potraje po 3-4 sata ujutro i do sati po navečer. Nas petero to radimo  svakoga dana, ali nam ruke na kraju tog posla  uvijek budu ko drvene! To je ipak najteži dio našeg posla. Muzilice koje su nama dostupne su prespore. One prave koštaju hrpu novaca. Svekrva mi pomaže oko ručka i u mnogim drugim poslovima. Radim sve poslove koje treba. Od čuvanja ovaca, do vožnje traktora. Zbog količine mlijeka najteži su nam ovi mjeseci. Zbog načina uzgoja ovaca i kvalitete mlijeka ušli smo u krug uzgajivača koji imaju eko-proizvodnju.

      Ovce sa ovog OPG-a rijetko su kada u štalama. Položaj brda iznad Bunića i sve blaže ličke zime postali su blagodat za ispašu. Raštrkane po brdu Pišaćuša i po okolnim visoravnima ovce pronalaze kvalitetnu,  potpuno nezagađenu travu, pa je njihovo mlijeko vrhunske kvalitete.  Za najcrnje zimske dane  pripremi se od 8-10 tisuća bala sijena. Paše za sada ne nedostaje, ali će to biti ograničavajući faktor budu li Saša i Danijela proširivali posao. Na upit što bi poručili mladim ljudima koji nemaju posla, a imaju uvjete za poljoprivredu, spremno odgovaraju.

-Ovo je težak posao, ističe Danijela. Kada se s ovim krene, onda nema odustajanja. Radi se svakoga dana. Dobro je što si sam svoj gazda, ne ovisiš o nikome, možda o nakupcima, ali ni to nije nerješivo. Može se pristojno živjeti od ovoga i šteta je kada za nešto imaš mogućnosti, a to ne iskoristiš.

     Saša dodaje kako bi se u državi trebali urediti neki odnosi, pa da posao poljoprivrednika bude sigurniji, uz pošteniji otkup, dok bi se vuna konačno trebala svrstati u red prijeko potrebnih sirovina. Njihova kći Milica (9) bila je u školi u Korenici. Dobra je učenica i vrijeme će pokazati čime će se baviti kada odraste. Dok smo razgovarali Danijela nas je počastila polutvrdim sirom iznimne kvalitete i nezaboravnog okusa. Kaže da tu nema neke tajne. Vrhunsko mlijeko u omjeru 70 % kravljeg i 30% ovčjeg, uz pažljivi rad i visoku stopu higijene jedini su recept. I bez kemije, svakako!

M. S.