GOSPIĆ – „Lika i Podgorje na braniku Doma i Naroda“ autora Ivana Vukuća predstavljena je sinoć u dvorani Pučkog otvorenog učilišta „dr. Ante Starčević“. Kako je u uvodu rekao moderator priredbe prof. Andrija Benković ovo je životno djelo I. Vukića, knjiga na kojoj je marljivo radio dugi niz godina, sakupljajući pisane i foto materijale, razgovarajući sa svjedocima vremena nakon II. svjetskog rata. O knjizi je govorio odvjetnik i povjesničar Tomislav Jonjić, koji će na istraživanjima vezanim uz II. svjetski rat uskoro braniti doktorat.

-Nevjerojatna je mržnja s kojom su se tzv. osloboditelji nakon rata okomili na ovaj dio Hrvatske. Niti jedno selo, niti jedan grad nisu zaobišli teror i smrt. Ubijani su bivši vojnici, mahom domobrani, članovi njihovih obitelji, mladići s nepunih 15 godina života, starci… Mučenja i premlaćivanja Hrvata bila su svakodnevna. Autor je dio te strahovlade i svirepih ubojstava dokumentirao pomoću autentičnih popisa koje su sastavile komunističke vlasti. Ubrzo nakon takvih ubilačkih pohoda nestala su cijela sela. Ono malo preživjelih se iselilo jer nisu mogli naći posao, stalno su privođeni i batinani. Bio je to samo nastavak pritajenog etničkog čišćenja, ustvrdio je Jonjić. Knjigu je uredio Branimir Petener, dugogodišnji Vukićev prijatelj, politički uznik i dragovoljac Domovinskog rata. Knjigu smatra posebnom iz više razloga.
-Ovo je najiscrpniji dokument jednog vremena, jednog bezumlja i terora koji je za cilj imao uništiti što više Hrvata, rekao je B. Petener. Pri tome je nezamisliva brutalnost pogodila svaku hrvatsku obitelj Like i Podgorja. Autor je brižno sakupljao svjedočanstva, arhivirao povijesne dokumente, obilazi teren i na preko tisuću stranica stvorio djelo vrijedno divljenja. Po prvi puta je obznanjena prava istina o poraću i stradavanjima nedužnih ljudi. Iako su komunisti u prvih 48 sati nakon „oslobođenja“ divljali Likom i Podgorjem ubijajući civile o tome nema pisanih tragova. Po prvi puta su naznačena ime krvnika. Popise mučenih i ubijenih počeli su stvarati tek naknadno, a za takav „red“ bio je zadužen krvnik Jakov Blažević, uvaženi Titov suradnik. Ova knjiga progovara i o sastavu visokih časnika tadašnje hrvatske vojske. Od 131 generala bilo je čak 26 Židova, 3 Muslimana i 10 Srba! To dovoljno govori o tome kako su ti časnici bili dobro primljeni od strane NDH koju su smatrali svojom Domovinom. U ratu se događaju strašne stvari. Logor Jasenovac je stvoren na mitu višestruko uvećanog broja ubijenih, a valja znati da je taj logor u tzv. slobodnoj Jugoslaviji radio do 1951. godine, a uznici i žrtve su bili mahom hrvatski civili i bivši domobrani. Jedna od posebnosti ove knjige jest i činjenica da čitatelju donosi dio razlikovnog rječnika u kojem se nalaze brojne tuđice koje uglavnom nesvjesno rabimo, a koje imaju hrvatski „prijevod“. Dio teksta također je pisan i korienskim hrvatskim jezikom, rekao je urednik Branimir Petener. Autor knjige Ivan Vukić u svoje je govoru zahvalio mnogima koji su pomogli da bi ovo opsežno povijesno štivo ugledalo svjetlo dana. Kao najveću potporu istaknuo je svoju suprugu Mariju. Vukić je zbog „političkog kriminala“, kako je hrvatsko domoljublje nekada nazivalo jugoslavensko pravosuđe, odrobijao 6 godina strogog zatvora, šikaniran je, uskraćivana su mu temeljna ljudska prava. Ljubav prema Hrvatskoj, Bogu i narodu usadili su mu roditelji, majka Kata i otac Stipe, hrvatski domobran, kojima je i posvetio ovo djelo.

L. O.