Pupovac

Predsjednik Republike Srbije Boris Tadić posjetit će Jadovno 26. lipnja, samo dan poslije Dana hrvatske državnosti, u povodu obilježavanja 70 godina od stradanja Srba, Židova, Roma i Hrvata u tom ustaškom logoru u Drugom svjetskom ratu. Organizator komemoracije bit će Srpsko narodno vijeće koje je uputilo poziv da prisustvuje komemoraciji hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću. Na komemoraciji očekuje se da će biti nazočna i delegacija vlasti iz ličko-senjske županije koju će predvoditi Milan Jurković, ličko-senjski župan. Putokaz koji s ceste Gospić-Karlobag upućuje putnika prema selu Jadovno danas je većini hrvatskih građana samo znak koji vodi prema mjestu u kojem živi samo jedna obitelj ili prema zavjetnoj kapelici Marije Pomoćnice. No, starijima i onima koji duže pamte to je selo na sjevernim padinama mitske hrvatske planine ostalo utisnuto u sjećanje kao pojam iz bliže hrvatske povijesti, odnosno kao jedno od najkrvavijih gubilišta Srba, Židova i Hrvata u logorskom sustavu Nezavisne Države Hrvatske. Sa suprotne strane državne nam granice, u Banja Luci osnovano je Udruženje potomaka i poštovalaca žrtava ustaških logora Jadovno 1941. Udruga koju predvodi doktor stomatologije Dušan Bastašić za subotu 26. lipnja najavila je komemoraciju kod Šaranove jame u blizini Jadovna
Sve zajedno nimalo ne bi bilo sporno da u svemu ne sudjeluje i organizacija iz Banje Luke, među čijim se, kako ih nazivaju, prijateljima nalaze i udruge koje se zalažu za obnovu SAO Krajine, reviziju priče oko Jasenovca.Čelni ljudi udruge iz BiH pozivaju na dokumentirana istraživanja dr. Đure Zatezala, povjesničara i dugogodišnjeg voditelja tadašnjeg Historijskog arhiva u Karlovcu. Naime, dr. Zatezalo u svojim djelima navodi kako su ustaše od 11. travnja do 25. kolovoza 1941. godine, u samo 132 dana, u sustavu logora Gospić-Velebit-Pag pogubili 40.132 osobe, među kojima su gotovo 95 posto činili lički, kordunski, banijski i slavonski Srbi, te gotovo 2000 Židova iz Zagreba, Karlovca, Varaždina i današnje BiH, 88 Hrvata i manji broj žrtava drugih nacionalnosti s područja tadašnje NDH.Većina žrtava stradala je u bezdanima 32 velebitske jame oko Jadovna. Cijela priča okončana je potkraj kolovoza 1941. godine kada su talijanske snage okupirale i tzv. Drugu zonu, dakle teritorij u dalmatinskom zaleđu i Lici u kojem je do tada NDH imala civilnu i vojnu vlast. Ustaške postrojbe morale su se povući sa svih lokacija na kojima je djelovao spomenuti logorski sustav, pa su zločine među prvima počele istraživati talijanske vojno-zdravstvene komisije kojima su mještani prijavljivali da se “iz jama širi smrad”.
Srpska mitomanija i manipulacije oko broja žrtava Drugog svjetskog rata nemaju kraja. Nije dovoljno da i danas još uvijek ustraju na 700.000 žrtava Jasenovca, nego s manipulacijama izlaze i u pogledu drugih ustaških logora. Nije sporno da je ustaški režim počinio mnoge masovne zločine, ali broj žrtava treba nastojati staviti u realne okvire, sa što više činjenica i podataka, sa što više provjerljivim podacima, jer to nije samo profesionalni zahtjev, nego istinu zavrijeđuju i žrtve. A i ne treba ponovno spominjati što je značilo manipuliranje brojem žrtava za srpske agresije na Hrvatsku 1991. godine.
No srpski povjesničar Đuro Zatezalo, potpomognut srpskim organizacijama u Srbiji i Hrvatskoj, mitomaniju Jasenovca širi i na kompleks ustaških logora Jadovno. Od prošle godine ondje se održava komemoracija, na kojoj je bio i sad već bivši šef države Stipe Mesić, koji je tada poručio da se na te žrtve ne smije zaboraviti i da se ne smije dopustiti manipuliranje povijesnim činjenicama kojima se danas, kako je rekao, nastoji zatrovati ponajprije mlade generacije. Ne znam na koga je Mesić mislio, ali upravo je Zatezalo taj koji truje odnose Srba i Hrvata, a onda i oni koji ga podržavaju, između ostaloga i Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske koji su u Zagrebu promovirali njegovu najnoviju dvotomnu knjigu “Jadovno: kompleks ustaških logora 1941.” na čak 1727 stranica velikog formata.
Najproblematičniji dio njegove knjige jesu podaci o broju žrtava, a njegove brojke su se spominjale i na nedavnoj ovogodišnjoj komemoraciji. Konkretno, on tvrdi da su u tom sustavu logora ubijene 40.123 osobe, od toga 32.103 u Jadovnu, a 8020 u logorima Slana i Metajna na Pagu. I dalje, da je poubijano 38.010 Srba, 1988 Židova, 88 Hrvata, 11 Slovenaca, devet Muslimana, dva Čeha, dva Mađara, jedan Rus, jedan Rom i jedan Crnogorac. Zanimljivo je, međutim, kako on zna točno u jedinku broj žrtava, onda dolazimo do toga da je Zatezalo do kraja 1990. sastavio popis žrtava po imenima, zanimanju, starosti, vjeri i naciji, ukupno 10.502 osobe. Opravdanje zašto nema više osoba u popisu nalazi u izgovoru da je rat na ovim prostorima 1991. onemogućio daljnju identifikaciju ubijenih, što je najobičnija neistina. Jer mu nitko nije branio da svih ovih godina radi u hrvatskim arhivima. .Koliko je Zatezalo pak tendenciozan, najbolje svjedoči naslovnica knjige na kojoj je u prvom planu zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. On je valjda kriv za Jadovno, kao i za sve druge srpske žrtve ustaškog režima.No, čudi zašto na njegove brojke ne reagira Slavko Goldstein, čiji je otac pogubljen u Jadovnom, ili Ivo Goldstein, koji je ondje ostao bez djeda. Primjerice, Slavko Goldstein u svojoj knjizi „1941. Godina koja se vraća“ o Jadovnom piše: „Mirko Peršen u knjizi Ustaški logori drži da bi se ‘broj žrtava u cijeloj grupaciji gospićkih logora mogao kretati između petnaest i dvadeset pet tisuća’, a Đuro Zatezalo govori o brojci većoj od 40.000.
No to nije prvi put da Zatezalo izokreće povijesne činjenice. Tako je prije nekoliko godina u javnosti hladno i nezainteresirano primljena izuzetno sporna njegova knjiga u kojoj je objavio svjedočanstva o ustaškom genocidu nad Srbima u Drugom svjetskog ratu na Kordunu, Banovini, Lici, Pokuplju i Gorskom kotaru pod naslovom “Radio sam svoj seljački i kovački posao”. Urednik knjige bio je Čedomir Višnjić, pomoćnik za knjige i nakladništvo ministra kulture Bože Biškupića. Štoviše, ta je knjiga financirana i novcem hrvatskih poreznih obveznika, a kosu na glavi povjesničarima je podignula zbog njezina sadržaja koji je na tragu velikosrpske propagande kakvu smo čitali iz famoznih djela Milana Bulajića ili Vladimira Dedijera.
Zatezalo u njoj nije donio ništa novoga niti je knjiga očito ima cilj profesionalno prikazati određeno razdoblje i problematiku. Knjizi nije ni pristupio kao povjesničar ni arhivist jer joj je cilj očito bio drugi, a to je ponovno optuživanje Hrvata za genocidnost. On, naime, u kontekst ne stavlja počinjene zločine, no zato ponavlja teze i brojke koje su već nebrojeno puta demantirane, ali su uvijek služile za manipulacije, kao i u njegovu slučaju sada. Nevjerojatan je njegov zaključak da se za komunizma šutjelo o ustaškim zločinima, ali i njegova neizravna poruka da za njih još nisu dovoljno svi kažnjeni, pa bismo valjda mi danas trebali snositi krivnju. A povjesničari jako dobro znaju da su komunisti ustaše proganjali tako da bi za njima išli i na Mjesec da su se tamo skrili.
Tako ponavlja brojku od gotovo 20.000 ubijene djece u Jasenovcu, pa još i na drugim mjestima, stalno spominje starce i civile, ali nigdje četnike i zločine nad Hrvatima. Po njemu bi Srbi bile jedine žrtve Drugog svjetskog rata. Dakako da bi mu teze pale u vodu da je išao u raščlanjivanje jer onda ne bi mogao prešutjeti koliko su ti “genocidni” Hrvati pomogli Srbima. Zašto se stalno prešućuje koliko je kozaračke djece spasio nadbiskup Stepinac?
Kad se u uvodu pročita kako on to razdoblje povezuje s Domovinskim ratom, onda je jasno da je bila riječ o pritisku na međunarodnu zajednicu pred suđenje Gotovini i ostalima za Oluju. Očito je da još ima onih koji ne mogu prežaliti što danas nemaju “Srpski Karlovac”. Žalosno je samo što se to radi uz blagoslov i plaćanje hrvatskih državnih institucija zbog tri saborska glasa SDSS-a. Zaista pravi put za izgradnju suživota između Hrvata i Srba. Zapravo se čini kako bi neki s one strane rado ponovno u rat protiv Hrvata. Oluja očito još neke nije opametila.
Budući da su kao “prijatelji” banjolučke udruge označene i neke u Hrvatskoj potpuno neprihvatljive organizacije ili internetske stranice koje pozivaju na obnovu tzv. SAO Krajine ili reviziju priče oko Jasenovca.
16. lipnja 2009., hrvatski predsjednik Stjepan Mesić sudjelovao je na komemoraciji žrtvama logora Jadovno zajedno sa četiristotinjak uzvanika te ponovio da se na te žrtve ne smije zaboraviti.26. lipnja 2010., novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović također je prisustvovao komemoraciji žrtvama. U komemoraciji su sudjelovali Ognjen Kraus i Milorad Pupovac. Josipović je simbolično položio svijeću na mjesto nekadašnjeg logora te održao govor: “U tim je logorima ubijeno između 30 i 40 tisuća ljudi, a hrvatski antifašizam i partizanska borba temelj su hrvatske državnosti. Suvremeni nastavak te borbe bio je pravedan i obrambeni Domovinski rat što je dovelo do uspostave samostalne i demokratske Hrvatske…Inzistiram da se zaboravljeni spomenici zločina obnove.”
Komemoracija žrtvama logora Jadovno podno Velebita nije prošle godine prošla bez incidenata. Hrvatski helsinški odbor priopćenjem je odmah reagirao na izvještaje medija o nedavnom slučaju kažnjavanja 20-godišnje Beograđanke, koja je u Jadovnom, na komemoraciji žrtvama ratnog zločina iz Drugog svjetskog rata, nosila šajkaču sa srpskim grbom. Priopćenje HHO-a o tom slučaju potpisao je predsjednik Ivan Zvonimir Čičak.U izvještajima medija navodi se da je stanovita Aleksandra M., dvadesetogodišnjakinja iz Beograda, Srbija, privedena sucu za prekršaje i kažnjena kaznom od 300 kuna. Kažnjena je zbog toga što se na komemoraciji pojavila s tradicionalnom srpskom šajkačom, crne boje na kojoj je bio službeni grb Republike Srbije. Pravoslavni svećenik od nje je tražio da skine kapu i ona ga je poslušala te stavila kapu za pojas.Međutim, policija ju je ipak privela i prijavila prekršajnom sudu u Gospiću.
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac osuđujući politiku zaborava takvih zločina nazvao je ustaške zločine politikom državnog genocida koja je uzrokovala kasniju politiku odmazde i osvete, te je i on osudio politiku izjednačavanje žrtava. ‘Na ovom su mjestu Srbi, Židovi i Hrvati bili žrtve bezumne mržnje samo zato što u jednoj ideji države za njih nije bilo mjesta u NDH’. Mlađan Đorđević koji je u ime predsjednika Srbije položio vijenac za žrtve ustaškoga terora, kazao je da na to mjesto ne treba dolaziti s mržnjom, nego s ljubavlju. ‘Smatram da u spomen na žrtve Jadovna trebaju dolaziti Srbi, Hrvati, Židovi i drugi radi zajedničkih poruka mira i ljubavi’, rekao je. Molitvu za mrtve kadish čitao je rabin zagrebački Lucian Moša Prelević, u ime Gornjokarlovačke eparhije opijelo je služio vladika Gerasim.
Budući da je ovdje stradalo i građana hrvatske nacionalnosti postavljam pitanje:Zašto nitko iz Srpskog narodnog vijeća nije kontaktirao i Katoličku crkvu kako bi se i stradalim katolicima održala komemoracija i molitva? Zar oni nisu zaslužili da im se oda počast i pijetet koji su se usudili staviti svoj život na kocku kako bi se suprotstavili ustaškom režimu i rasnim zakonima do tada nepoznatih u uljudbi hrvatskoga naroda? Čini mi se da su se organizatori ovoga na Jadovnom upustili zapravo u organiziranje „gay parade“ na kojoj bi se trebalo pokazati koliko je „genocidan“hrvatski narod, a glavni glumac jest Milorad Pupovac koji je bio i sudionik gay parade i u Zagrebu. Ove godine sudionik „gay parade“ bit će i sam srbijanski predsjednik Boris Tadić. Cilj njegova dolaska je zapravo pred očima svjetske javnosti pokazati „genocidnost“ hrvatskog naroda u sklopu protutužbe za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. I dok taj isti Boris Tadić ne priznaje postojanje logora smrti u Srbiji , gdje su ubijani i mučeni hrvatski branitelji, sada dolazi ovdje licemjerno držati lekcije hrvatskom narodu o logorima smrti ustaškog režima.Hoće li hrvatske vlasti podržati ga u ovoj njegovoj namjeri ili možda bolje da postavim pitanje: Da li je to možda cijena koalicije HDZ-a i SDSS-a na parlamentarnim izborima?I nakon ove „parade“, koja će se vjerojatno nastaviti i u Srbu 27.srpnja, širit će se „jak smrad“ u hrvatskom medijskom prostoru o „genocidnosti“ hrvatskoga naroda još gori od onoga iz jame gdje su pogubljeni nevini zbog velikosrpske mitomanije.

NjaM