U vojnim analima obrane Gospića i ovog dijela Like ističe se 19. dan mjeseca  studenoga 1991. kada su združene četničke snage od ranih jutarnjih sati pa sve do sumraka bjesomučno tukle grad topničkim i raketnim oruđima svih kalibara. Bila je odmazda zbog napada hrvatskih snaga od 16. studenoga.

Rijetke ekipe novinara koje su se tih ratnih dana našle u Gospiću brojile su detonacije dok nisu došle do broja tisuću i onda su odustale od zbrajanja eksplozija. Radio Knin je toga dana od jutarnjih sati prenosio vijesti po kojima „Gospić samo što nije pao“, a kada četnici umarširaju u  grad trebao se po ideji manijakalnog Vojislava Šešelja zvati-Bogorodičina Palanka. Savozvani vojni stručnjak i strateg sa završenom osnovnom školom, četnički vojvoda Rade Čubrilo, često je nakon rata tvrdio kako je on rukovodio napadima na Gospić, „pomno birajući samo strateške ciljeve“. Ova izmišljotina često je isticana od strane srbijanskih medija, a ti „strateški ciljevi“ su bili bolnica, zgrade Gimnazije i Osnovne škole, groblje, Dječji vrtić, stambene zgrade… Toga dana na Gospić i okolicu nasrnuli su četnici Mile Martića, Srpska dobrovoljačka garda, Beli orlovi, Arkanova Jedinica za specijalne namene MUP-a Srbije, JNA…

Unatoč tom najvećem napadu u povijesti Domovinskog rata Gospić nikada nije pao, a hrvatski su branitelji čvrsto držali crte bojišnice od Perušića, preko Bilaja, Ribnika i Gospića pa sve do Brušana.

L.O.