U Globalnom selu, svijetu kojega stvaraju globalni mediji, jedini orijentir u vremenu i prostoru je jedna imenica – percepcija!

Percepcija javnosti.

Podučeni medijima i shvaćajući percepciju javnosti kao osnovni  i najčešće jedini bitni mehanizam preživljavanja u surovom svijetu ljudi čija egzistencija ovisi o popularnosti, političari su istovremeno u ulozi otmičara i taoca istine, nacionalnog interesa, opstanka civilizacije.

Taoci – stoga što prije ili poslije postaju žrtve medijskog mlina.

Otmičari – jer su upravo oni  zaslužni za stvaranje i održavanje imaginarnog svijeta koji živi u medijima i rijetko gdje drugdje.

Mediji u Hrvatskoj, i njihovi simbiotički saveznici političari, u tomu nisu iznimka.

Naprotiv – ogledni primjer.

Vlasnici bitnih medija u Hrvatskoj su multinacionalne korporacije koje svoje profite temelje na uslužnoj djelatnosti – pružanja logističke potpore korporacijama drugačijih vrsta, tajnim službama, državama, političkim strankama.

Informacija u medijima odavno nije proizvod kojeg prodaju; ona je sporadična i nerijetko fabricirana.

Mediji danas prodaju percepciju.

Mogli bismo tu činjenicu ilustrirati tisućama svakodnevnih primjera, no time bismo se izgubili u močvari spletki,intriga,polulaži, reklama i zločina spram Prirode i čovjeka koji se vrše svakodnevno.

Umjesto raščišćavanja dimne zavjese, dekonstrukcije umjetnog i stvarno nepostojećeg svijeta kojeg mediji stvaraju, promatramo fokus usmjeren na praksu suvremenih političara, od Amerike,preko Grčke,Španjolske do konačno i Hrvatske, koji pokazuje mutaciju glavnih istovremenih protagonista prvog – medijskog i drugog – stvarnog svijeta.

Kao i svaka virusna mutacija, ni ova nije prepoznata otprve, niti je tko na nju ukazao.

Naime, političarima Globalnog sela (rado bismo rekli „i hrvatskim političarima“,ali pogled na stanje nacije i države razotkriva da takvo što ne postoji), također i  ovim domaćima koji su se osam godina trenirali u oporbenim kampovima, više Percepcija javnosti nije potrebna.

Je li to privremeno ili trajno stanje, ostaje nam tek vidjeti. Sva je prilika da je trajno.

(Po samoj logici političarskog posla, političarima bi moralo biti bitno što javnost misli o njihovim potezima)

Dok su se njihove prethodne kolege više od dvadeset godina nalazile u čudu postojanja države kojeg nisu uspijevali dokučiti, današnja garnitura potrošnih vladara državne sudbine prema tom istom čudu razvija novu strategiju uništenja.

Bez ikakvih analiza, bez ikakvih javnih rasprava, bez stručnih mišljenja, Milanovićev ciklus našeg vremenskog odsječka – je učinio sve što je mogao kako bi naciji pokazao gdje joj je mjesto u tkanju Svemira – pod jarmom povećanog poreza, povećanih cijena nafte, plina,struje,hrane, cestarine, zdravstvenih usluga.

Neovisno Državno odvjetništvo u bilo kojoj suverenoj državi zbog prijevara,šteta,podmićivanja  kaznenim progonom i neoborivom sudskom presudom kao posljedicom bi odavno renacionaliziralo nacionalne energetske resurse te iza brave spremilo izvršitelje 95% „nezakonito privatiziranog gospodarstva“, postotak kojeg je iznijela Državna Revizija u svom izvješću Sabor.. No, takvog odvjetništva u Hrvatskoj nemamo.

Sad konačno – skupljanjem  svega onog što (ne) čine dolazimo do razjašnjenja cjelokupnog konteksta: Koalicija kukurikavaca je prijevarom došla do većine ! Natjecala se za preuzimanje uloge Vlade RH,a preuzela ulogu stečajnog upravitelja države! Je li to slijed instrukcija iz oporbenih kampova po inozemstvu ili potpisom ZA EU preuzeta obveza, svejedno nam je.

Takvoj garnituri Percepcija javnosti više ne predstavlja ikakav bitni činitelj kojeg bi se, makar minimalno i makar odglumljeno, bojala.

Ta, pogledajte samo bahatost, nadmenost i prezir kojeg nam upućuju sadašnji kukurikavci ili jučerašnja „zna se“ ekipa!?!

 

Cinici bi kazali kako i na taj način postajemo dio Europe jer vidimo isti obrazac diljem Europske unije.

Preuzevši kontrolu nad sustavima isisavanja novca od građana, sustavima oduzimanja građanske imovine, kontrolu nad vojskom, policijom, sudstvom, odnosno represivnim aparatom uz svesrdnu pomoć namjerno ustanovljenog kontingenta nezaposlenih osoba (pomoć u vidu strašila za zaposlene, one koji još imaju energije hvatati se u koštac sa sudbinom) – političkoj oligarhiji jednostavno više nije potrebna javnost.

 

U tim novospoznatim okolnostima, mutiraju i mediji. Njihova logistička potpora političkoj oligarhiji dobiva nove uslužne oblike – forsiranje negativizma kao dodatnog demoraliziratorskog pritiska na samosvijest nacije, banaliziranje stvarnosti donošenjem nebitnih priča, izostavljanje stavova relevantnih sugovornika koji  zagovaraju stavove suprotne oligarhijskim.

 

Svijet se mijenja. Ponajprije zahvaljujući masovnim ukidanjima Republika i rastom Demokracije. Republika je uvijek bila regulator Demokracije jer je propisivala prag zakona koje smije donositi većina.  Danas se one ruše diljem svijeta i Demokracija pokazuje svoju svemoć – vladajuća oligarhija preko parlamentarne većine donosi zakone kakve hoće i o čemu hoće, bez ikakvog upliva javnosti, odnosno bez ikakve kontrole.

 

Simbioza medijskih korporacija i vladajućih oligarhija svoju zajedničku platformu podržavaju isključivo zato kako bi se prikrila prijevara  u načinu puštanja novca u opticaj. Novac u opticaj ulazi isključivo kao dug, puštaju ga isključivo (čije????) banke i sva zarada od tiskanja lokalne valute ide stranim bankama koje biraju koga, kad i za što će financirati.

Ako se to zna, onda se zna također koliko je isprazno belebetanje Milanovića o gospodarskom oporavku. Ključeve gospodarstva drže banke! Kojima smo mi – dužni svakog dana u godini, uključujući i praznike,svece i nedjelje – isplatiti 10 milijuna dolara za kamate!!

Taj lopovski način  stvaranja novca kao dug, koji zakonito dovodi do posvemašnje pljačke svake novostvorene vrijednosti, i još gore – svake postojeće vrijednosti, je uzrok svih zala na Zemlji. Pa i ove tobožnje krize.

Nakon pljačkanja država i njihovih rezervi koja se desila posljednjih godina kroz upumpavanje državnog novca u banke, ovo čemu svjedočimo kroz tzv mjere štednje je konačno discipliniranje čovječanstva  i njegovo onečovječenje.

Trebali bismo se bojati onoga što nas čeka!

Otud bašmebrigizam oligarhija radi Percepcije javnosti. Javnost je uništena.

Vrli novi svijet.

Hoćemo li se braniti? I čime?

Ako odaberemo obranu kroz mirne prosvjede, kako to čine Grci, Španjolci, Česi,…, onda ćemo i proći kao oni –  s glavama razbijenim od plaćeničkog pendreka, potrošenom energijom i beznađem koje prerasta u opću apatiju i mirenje sa sudbinom.

Ako odaberemo nasilne prosvjede, proći ćemo još i gore jer ulazimo u bitku kojoj nismo dorasli.

Na koje god sredstvo obrane od galopirajuće Demokracije ( nametanje bilo kojeg zakona kojeg donese parlamentarna većina koja nikomu ne odgovara niti imamo ikakvu mogućnost utjecaja na nju) pomislili, oligarhija ima spreman odgovor u obliku prisile bilo koje vrste.

Stjerani smo u kut i nema nam izlaza.

Ali „mi“ ne postojimo. Mi je obična zamjenica. Od koje ne vidimo kako šuma ne postoji nego je naš izraz za puno stabala.

Postoji pojedinac. Ti. Ja.

Nitko ti ne priječi gašenje računa u banci i traženje isplate zarade u gotovini.

Nitko ti ne brani prestanak „informiranja“ (navodnici su stoga što taj izraz razumijevamo kao upoznatost s događajima, umjesto kao njen prijevod – stavljanje nekog/nečeg u formu/okvir) putem TV-a, novina.

Nitko ti ne priječi nedopuštanje cijepljenja vlastitog djeteta (ako sam to mogao ja, možete i vi).

Nitko ti ne priječi prestanak kupovanja zatrovane,štetne, industrijski obrađene hrane u tko zna čijim trgovačkim centrima.

To su pasivni oblici otpora.

Aktivni su udruživanje, obavještavanje o događajima putem interneta, umrežavanje, stvaranje strategija, planova i najbitnije (kao posljedica toga) – kritične mase ljudi spremnih na temeljitu promjenu kvalitete i načina života – na bolje!

Čovjeku i Zemlji primjereno.

Političarska percepcija javnosti, njene vrijednosti i važnosti nama neće tad biti bitna.

Neće ni njima. Njima će najbitnija biti potraga za skloništem.

A da ih na tu potragu natjeramo čim prije?

 

 

Venlo Vedanta ( ni živ,ni mrtav, ni pomorac)