BORIČEVAC – I ove će godine Zajednica povratnika Hrvatske, Zajednica povratnika Ličko-senjske županije i Udruga Ličana župe Boričevac na dan 27. srpnja u Boričevcu prirediti komemorativni skup. Nadnevak koji se u ex-Jugoslaviji slavio kao Dan ustanka u SR Hrvatskoj bio je zapravo početak etničkog čišćenja Hrvata u istočnoj Lici. Na tom je području u ljeto 1941. godine pod plaštom ustanka pobijeno  više od 400 civila u Boričevcu, Brotnji, Srbu, Bubnju i Donjem Lapcu. Pod izlikom straha od ustaša cijelo je područje etnički očišćeno i do danas povrat imovine, svoju zemlju, nije dobio nitko od živućih vlasnika  ili njihovih potomaka. Iako se Dan antifašističke borbe u Republici Hrvatskoj obilježava 6. lipnja pripadnici lijeve političke struje  nostalgično su pohodili Srb i nakon Domovinskog rata. Na taj su način željeli biti protu teža desnoj političkoj opciji, zapravo latentno slaveći crvenu zvijezdu petokraku, simbol totalitarizma koji je osudila i Europska unija, dakle asocijacija kojoj svi težimo, samo neki s «figom u džepu».  Srb  su zadnjih godina pohodili mnogi. S nojevskom psihologijom i glavom u pijesku nisu željeli čuti što se u ono vrijeme tamo događalo. Kada se politička nomenklatura zvučnih imena i titula ogluši na političke i novinarske platforme o genocidu (a ne ustanku) to je nekako i razumljivo, ali kada usprkos povijenim činjenicama i rezultatima akademskih istraživanja netko 27. srpnja srlja u Srb, onda je to malo komu shvatljivo. Osim njima samima i njihovim uzorima koji su 1941. i 1991. uspješno položili ispit iz etničkog čišćenja.  Hodočasnici dolaskom u Srb na taj dan nehotice gaze po žrtvama mnogih, pa tako i po sjenama 36 članova obitelji Ivezića iz Brotnje koje su ustanici vjerni kralju Petru i četničkoj zakletvi jednostavno žive pobacali u Dabinu jamu iznad sela. Najmlađi Tomislav bio je star nepune 4 godine. Niti jedan ubijeni Ivezić nije bio pripadnik bilo kakve vojne formacije. Scenarij podsjeća na početak Domovinskog rata u Širokoj Kuli, Lovincu, Lovasu, Voćinu- civili su pobijeni i protjerani, imanja opljačkana, a potom sravnjena sa Zemljom.

    U Ivezićima sam  po prvi puta  bio prošle godine. Na platou iznad Une tek poneki kameni zid što viri iz tla kazuje da je tu nekada bujao život. Isto su prošla sva ostala hrvatska sela toga kraja. Više od 400 ubijenih civila  «u slavu kralja Petra, druga Tita i partije». Možda je taj 27. srpnja 1941. godine nekomu veliki dan jer su tzv. ustanici u Srbu uništili i katoličku crkvu, a mjesnog svećenika Gospodnetića ispekli na ražnju. Kraj koji je u dotursko vrijeme bio krcat životom, nakon takvog ustanka ostao je bez Hrvata, starosjedilačkog stanovništva. Do današnjih dana. Bivša se država svojski trudila dekretima, odredbama i različitim pravnim floskulama onemogućiti povratak preživjelima. Nema velikih pomaka niti u našoj vlastitoj državi. Bedemi birokracije, ali i jugonostalgičarstva, preveliki su da bi ih mali, skromni, ali hrabri ljudi olako svladali.

    Bit će zanimljivo vidjeti i ove godine slavljeničku garnituru koja će u Srbu opet uporno okretati glavu od masakra, a slaviti ustanak, odnosno etničko čišćenje. Ipak, čini se da se u glavama nekih javila dvojba u vidu nematematičke jednadžbe: «ustanak u Srbu=genocid» pa su  na tu kvazi-obljetnicu zadnjih godina upućivali svoje zamjenike ili referente za «ovo i ono». Nisu sve povijesne knjige stvorene u vrijeme komunizma bile toliko crne, iako su bile crvenih korica. U knjizi «Kotar Donji Lapac u NOB-u»  ondašnji vođa ustanka general Đoko Jovanić stidljivo priznaje «kako su se neki drugovi u borbama za Boričevac i Kulen Vakuf dočepali alkohola, napili su se i nedolično ponašali». U prijevodu na hrvatski jezik to znači silovanje, masakr i pljačku, a alkohol je bio samo dodatni element za «sveopšte narodno veselje» nad zgarištima i leševima civila. Sadistički pristup nekim dijelovima povijesti bivša je država dovela do savršenstva, baš kao što su ih učili u Staljinovim crvenim univerzitetima. Takav je obrazovni kadar usavršavanje u SSSR-u vršio kao zapovjedni kadar u Gulagu, ili mučeći nedužne u kazamatima ex-Jugoslavije.

   Cilj istraživanja udruga koje nas 27. srpnja 21012. u 11 sati pozivaju u Boričevac je  promicanje istine o zbivanjima u drugom svjetskom ratu i poraću, poglavito o stradanju žitelja katoličkih župa u Lici i zapadnoj Bosni, župa Boričevac, Palanka, Rudopolje, Gračac, Udbina, Korenica, Priboj, Zrin, Španovica, Krnjeuša, Drvar, Bosanski Petrovac od velikosrpskih zločinaca 27.07.1941.g i narednih dana. Žrtve je politika ex-Jugoslavije željela zaboraviti, imanja su im oduzeta, a područja postala etnički čista,  nastanjena samo Srbima.

U pozivu na komemorativni skup između ostaloga stoji:

 -«Dragi prijatelji, dođite na ovaj skup u miru i ljubavi bez obzira na strašne događaje  koji su povod ovom skupu. Želja nas organizatora je samo jedno, a to je da istina o ovim događajima dopre do svijesti svakog ljudskog bića jer se samo tako može stvoriti ozračje za život u miru, ljubavi i božjem blagoslovu. Središnji dio ovog skupa sjećanja je Sveta misa zadušnica za sve stradale u tom vremenu s posebnim naglaskom na pobijene Iveziće iz Brotnje kod Srba 27. srpnja 1941.g. Misu će  u 12 sati predvoditi biskup dr. Mile Bogović.

Žrtve imaju pravo na sjećanje, mi nemamo pravo na zaborav».

                                                                              M. Smolčić