U ovim vremenima korone svi smo se pomalo distancirali jedni od drugih i to ne samo fizički. Čini se kako smo zaboravili one što imaju dovoljno nevolja i jada i bez COVID-19. Na sreću uvijek postoje humanitarne udruge koje pomažu potrebite. Postoje među nama i humanitarci kojima to nije posao. Berislav Kostelac vjeroučitelj je iz Otočca koji pomoć potrebitima ukazuje kroz brojne humanitarne akcije, bez poziva, jednostavno-ljudski.
Pitamo ga kako je sve to počelo?
-Svoje humanitarno djelovanje sam započeo 2006. Pošto radim u školi i na oglasnoj ploči u PŠ Švica pročitao sam da se skuplja pomoć za jednog dječaka iz Sinca koji je imao teške opekline od požara izazvanog benzinom. Tada sam rekao sam sebi “Predaješ predmet koji govori o brizi i ljubavi prema bližnjemu, pa eto ti sad prilika, učini nešto.” Pošto sam u ono vrijeme imao rock band “Treći infarkt” (dijelu javnosti kako bih rekao to baš i nije išlo pod kapu), a ja sam bio bubnjar u tom istom bendu, pa sam si isto tako zadao zadatak da oplemenim svoj hobi kroz svoj poziv vjeroučitelja. Pa da kad bubnjam, da bubnjam ponekad i u slavu Božju. Pošto smo bili složna ekipa vrlo brzo smo se dogovorili da napravimo humanitarni rock koncert pod nazivom “Rokersko srce” u kojeg smo animirali i bendove s područja Ličko-senjske županije (Simple man, Kekoa).
-Je li još netko pomogao?
-Tu su mi puno pomogli i prijatelji ugostitelji (Maić i Bati) koji su imali potpuno povjerenje u stvar koju radimo te nam osigurali potrebnu logistiku. Vrlo brzo se to počelo provlačiti i kroz medije i u ono vrijeme u obliku tiskovine pratio nas je “Novi list”. U kasnijim razdobljima naše akcije su poprilično dobro pratili i lokalni portali, te između ostalog i vaš portal Lika on line. Mediji su bili ključni po tom pitanju jer mnoge priče su doprle do ljudi koji i nisu povezani s našim krajem, rado su se odazvali i nesebično pomagali u trenu na objavljenu priču. Pogotovo ako se radilo o nekom djetetu u potrebi (samo kad se sjetim pokojnog Pere “Struje” iz Novog Vinodolskog što je sve učinio za jednu obitelj iz Švice koja je bila u velikoj potrebi. Ili doktora Peharca, cijenjenog sportskog liječnika, koji je donirao kompjuter za jednu obitelj iz Lipovlja).
Uglavnom smo djelovali preko medija, usmene predaje, cirkularnih pisama smo dopirali do raznih ustanova, privatnih poduzetnika, gradova, općina na području same L-S županije, a i šire. Organizirali smo humanitarne rock koncerte koji su na neki način bili okidač da se razbudi javnost za određenu akciju te se onda na osnovu toga poduzimale i razne druge aktivnosti u tu humanitarnu svrhu. Na početku je to bila inicijativna grupa građana, a kasnije je to preraslo u udrugu “Pokret za Otočac” (PZO) koja se kroz svoje aktivno djelovanje uglavnom u humanitarnom radu afirmirala u razdoblju od 2006.-2012.godine. Godine 2010. smo dobili i nagradu Grada Otočca za skrb o socijalno ugroženim obiteljima, senzibiliziranosti za socijalne probleme te ostvarenu suradnju i rezultate u humanitarnom djelovanju.
-Koje biste akcije svojega humanitarnog rada izdvojili?
-Posebno bih izdvojio dvije akcije. Prvu sam već spomenuo kad smo kao inicijativna skupina građana krenuli u skupljanje sredstava za pomoć u liječenju dječaka stradalog u požaru. Što se tiče druge akcije nju bih posebno izdvojio iz tog razloga što se radilo o jednoj obitelji iz Švice vrlo slabog socio-imovinskog statusa s dvoje djece s teškoćama u razvoju. Njima je bilo potrebno uređenje obiteljskog doma za svakodnevno funkcioniranje (sanitarni čvor, elektro instalacije, uređenje i nadogradnja postojećeg obiteljskog doma, krov…).
Tada u sinkroniziranoj akciji koja je imala i ekumenski karakter, uključila se i humanitarna protestantska organizacija “Adra”, “Caritas Gospićko-senjske biskupije”, Grad Otočac, te gradovi i općine na području L-S županije. Također svoj obol su dali i privatni poduzetnici i ugostitelji.
Isto tako kao i u prvoj akciji kao okidač za senzibiliziranje javnosti organizirali smo drugi humanitarni rock koncert pod nazivom “Rokersko srce 2” na kojem su uz moj bend, nastupali i bendovi s područja naše Županije, uglavnom iz Gospića. Naravno da je akcija uspješno privedena kraju na opće zadovoljstvo svih nas koji smo sudjelovali i potrebite obitelji koja se nalazila u vrlo teškoj situaciji. (Tada već djelujemo kao humanitarna udruga “Pokret za Otočac” i kao vrlo važnu polugu djelovanja, istaknuo bih rad Saše Markovića, inače socijalnog radnika, ujedno i pjevača u grupi “Treći infarkt.”)
-Kakav je učinak tih humanitarnih akcija?
-U većini slučajeva učinak je bio vrlo zadovoljavajući. Kod organizacije trećeg humanitarnog koncerta “Rokersko srce 3” kojem je za cilj bio pokretanje akcije i senzibiliziranje javnosti za nabavu kombi vozila za prijevoz djece s posebnim potrebama negdje je zapelo i akcija nije postigla zadovoljavajući učinak. Ni danas mi nije jasno s tim da je organizacijski bila najbolje odrađena akcija. Gostovala su čak i dva etablirana benda na hrvatskoj glazbenoj sceni, a to su “Adastra” i “Picksiebner.”
To je bilo 2012. godine i grad nam nije dao odgovarajuću potporu. Ali kao što sam već napomenuo kod brojnih ostalih akcija učinak je bio sasvim zadovoljavajući. Ovu akciju nekako nisam mogao dugo preboljeti te sam se obratio i s priopćenjem u medijima. Žal je ostala iz vjerojatno toga razloga što je uloženo dosta truda i vremena, a postignuti efekt je bio slab, tako reći nikakav.
-Nailazite li na zadovoljavajući senzibilitet u tim akcijama od šire zajednice u kojoj djelujete?
-Pa mogu reći da sam uglavnom zadovoljan. Iz početka je bilo teško steći povjerenje i to je opravdano. Kroz sve ovo vrijeme primjetno je da je kod ljudi dosta porasla svijest o volontiranju i općenito humanitarnom djelovanju. Sad me ljudi tako reći povlače za rukav kad je u pitanju neka potreba i pitaju za načine kako bi se moglo humanitarno djelovati i pomoći ljudima u nekoj nevolji.
-Zbog čega su neki građani Otočca pomalo skeptični kada je općenito u pitanju bilo čiji humanitarni rad?
-Teško je sad dati neki uopćeni odgovor na to pitanje, ali po mom mišljenju ako i postoji skepsa kod nekih, onda je to iz razloga što su pojedini koji su ranije organizirali razne humanitarne aktivnosti izigrali povjerenje građana netransparentnim postupanjem. Ljudi su vrlo osjetljivi po tom pitanju i tu treba biti vrlo obazriv, oprezan i svakako transparentan.
-Kako dalje…?
-A dalje s vjerom u bolje sutra. I sami vidimo u kakvim teškim i bremenitim vremenima živimo i kakve su sve nevolje zadesile svijet i našu Domovinu. Ova vremena su sigurno izazov za sve nas i tu će se sad pokazati naša snaga ili nemoć. Najvažnije od svega je da ljudi ne klonu duhom i ne izgube vjeru u bolju budućnost. Najgora recesija koja može zadesiti čovjeka je recesija duha…
M.S.
