Otočki dvojac iz Alpinističkog kluba Annapurna Milan Krznarić i Stipe Piršljin svojim ekspedicijima i dalje nastavlja ostvarivati zadivljujuće rezultate i uspjehe. Njihove ekspedicije „Tragovima starog alpinizma“ dobivaju novi nastavak“.  Ovaj put je riječ o ekspediciji biciklima u daleku Rumunjsku prema rubu zapadnih rumunjskih Karpata na planinski lanac Apuseni u pokrajini Transilvaniji te penjanju na stijenu Rimetea.

Zašto Rumunjska?

Kako su nam se biciklističke i alpinističke ekspedicije do sada odvijale uglavnom u zapadnijim i razvijenijim zemljama u odnosu na Rumunjsku, ovaj put smo odlučili iskušati i upoznati nešto novo i drugačije, moglo bi se reći surovije, jer iz ranijih priča i knjiga smo Rumunjsku upoznali kao zemlju koja vraća u prošlost, odnosno pola stoljeća unazad pa smo i sami htjeli provjeriti je li i to uistinu tako.  Put je planiran nekoliko mjeseci unaprijed sve do najsitnijeg detalja koji je s obzirom na ovaj način putovanja itekako bitan.

Što se tiče rute, prvobitan plan puta bio je predviđen kroz Srbiju, no zbog epidemiološke situacije i putovanja u istu s obzirom na COVID 19, ta nam opcija nije odgovarala te smo se odlučili za rutu kroz Mađarsku.

Nakon detaljno isplaniranog puta preostalo je samo pakiranje bisaga koje su nakon utrpane hrane, odjeće i alpinističke opreme težile skupa s biciklom oko 60 kg, a onda iščekivanje datuma predviđenog za polazak, a to je 28.8.2021.

1. DAN (Otočac – Glina) 108 km

Subota, u 7:30 sastali smo se u caffe bar-u Paradiso uz podršku prijatelja i obitelji te nakon kratke jutarnje kave i zabilježenih fotografija, s glavnog trga Dražena Bobinca u Otočcu krenuli smo u ovu veliku pustolovinu.  Iako najava vremenske prognoze na dan putovanja nam nije išla u prilog zbog očekivane kiše, vrijeme je bilo mnogo bolje od očekivanog, bez oborina, uz probijanje sunčevih zraka kroz uglavnom oblačno nebo. Podršku nam je pružio i gradonačelnik Otočca Goran Bukovac koji nas je biciklom otpratio do Vrhovina. Dalje nastavljamo prema Grabovcu gdje nam se pridružio kolega biciklist Antonio Hodak koji nas je pratio do Slunja gdje smo se kratko zaustavili i iskoristili priliku za obrok.

Nekoliko kilometara prije Gline odlučujemo privesti današnju vožnju kraju te uz krošnju drveta koja nam služi poput nadstrešnice spremamo večeru, rasprostiremo vreće te dan privodimo kraju.

2. DAN (Glina – Brinjani) 114km

Nakon mirne i ugodne noći, rano ujutro su nas probudile kapljice kiše. Odmorni i puni snage i energije, krenuli smo dalje. Iako su daleko teži uvjeti vožnja po kiši, i to ima svoje čari i čini određeno zadovoljstvo. Vrijeme se proljepšalo tek u popodnevnim satima. Večerašnju noć smo proveli pod nešto luksuznijom nadstrešnicom u mjestu Brinjani, nekoliko kilometara udaljenog od Kutine. Ovdje nam se posrećilo da smo imali vanjsku utičnicu koja nam je koristila za pripuniti mobitele.

3. DAN (Brinjani – Siget) 107 km

Nakon jutarnjeg doručka i kave krenuli smo prema Garešnici gdje su nas dočekali  Stipin bratić Luka i njegov kolega koji su prošle godine kod nas bili na visokogorskom tečaju. Obradovali su nas domaćim kolačima od šljive, bananama, grožđicama i lješnjacima što nam je pružilo energiju za daljnje putovanje koje tog dana završava ulaskom u Mađarsku. U blizini grada Siget odlučujemo današnju vožnju privesti kraju te zbog laganog rominjanja kiše brzinski izrađujemo bivak za koji se nadamo da će izdržati do jutra. No nije nam kiša predstavljala jedini problem. Ono što nikako nismo očekivali je zavijanje vukova koji su od nas prema procjeni bili udaljeni 50ak metara. U nama dolazi do naglog porasta adrenalina te odmah ložimo vatru kako bi ih držali što dalje od nas te rasprostiremo vreće i pomalo napeti odlazimo na spavanje.

4. DAN (Siget – Pečuh) 26 km

Možda smo uspjeli odspavati sat vremena. Nakon buđenja imamo što i vidjeti. Nalazimo se u potoku vode koji je napravio jaki pljusak. Nije nam  preostalo ništa nego pokupiti svu opremu i izvući se iz vode i blata. Dodatan problem nam je stvarala ilovača koja je obavila kotače bicikla. Uz puknuće nogara bili smo prisiljeni voziti prema središtu grada. Oko 3h ujutro  pronalazimo bankomat  koji se nalazi u zatvorenom prostoru gdje se uspijemo presvući i izmoreni vrlo brzo zaspemo. No ni tu ne uspjevamo odmoriti jer nas nakon kratko vremena budi zaštitar te smo prisiljeni skupiti svu mokru i blatnjavu opremu i odjeću, izaći na kišu i dalje nastaviti potragu za  nekim skrovištem.   Na sreću brzo nailazimo na pekaru u kojoj nalazimo okrijepu i prepričavamo doživljaje sa možemo reći najnapetije noći koju smo doživili na našim ekspedicijama. Neispavani i iscpljeni nastavljamo dalje.  Na prvoj praoni se zaustavljamo kako bi oprali bicikle i ostalu opremu te vedrog neba i duha vozimo prema Pečuhu. U Pečuhu smo iznajmili sobu kako bi se napokon  odmorili i iskoristili priliku za sušenje vreća za spavanje i ostale opreme.

5. DAN (Pečuh – Milkut)  133 km

Već prilično ispcrpljeni od vožnje i događaja dosadašnjih dana, krećemo prema Segedinu. Zbog cesta punih kolotraga koje kao da sežu u nedogled te jakog vjetra koji nas je usporavao, ova dionica se izrazito odužila no u popodnvnim satima dolazimo do prekrasne dionice, gdje smo se osjećali vrlo zadovoljno i opušteno, zaboravljajući  na sve nedaće koje su nas snašle od samog ulaska u Mađarsku. Dodatno nam snagu daje i prekrasan vedar dan. Noć provodimo u šumi istočnog dijela Mađarske nedaleko granice sa Srbijom.

6. DAN (Milkut – Nadlac) 120 km

Prije prelaska granice, u Segedinu smo odlučili iskoristiti priliku za isprobavanje mađarske kuhinje odnosno ciganskog pečenja koje nas je oduševilo količinom i okusom te dalo energiju i potrebne kalorije za dalje. Nakon 4 dana pedaliranja po Mađarskoj od zapada prema istoku, ulazimo u Rumunjsku. Noćimo u šumi u blizini grada Nadlac.

7. DAN (Nadlac – Toc) 144 km

Nakon jutarnje kave i doručka nastavljamo dalje. Prolazimo pored ogromnih postrojenja, okružuju nas duge ravnice, travnjaci te nepregledna stada konja i stogovi sijena.  Dolazimo do naseljenih mjesta koja na prvi pogled daju dojam  života ljudi  u neimaštini. Psi lutalice nalaze se na svakom koraku. Iz mnogih kuća se čuje glasna narodna muzika, a velikom dužinom puta  u zraku se osjećaju čudni mirisi, poput paljevine. Iako smo ušli u drugu vremensku zonu +1h, vrijeme kao da je stalo još prije nekoliko desetljeća. Upravo onako kako smo i ranije čuli i pročitali o ovoj „surovoj“ zemlji. U ponoć stajemo s pedaliranjem i noć provodimo u šumi, u blizini sela Toc.

8. DAN (Toc – Alba Iulia) 127 km

Danas smo upoznali ljepšu i pitomiju stranu Rumunjske. Ulazimo u grad Arad,  glavni grad županije Arad u zapadnom dijelu Rumunjske. U gradu se nalazi mnogo zanimljivih građevina i znamenitosti, ullice su pune prolaznika, a kafići naizgled opuštenih gostiju. Ovdje odlučujemo isprobati Rumunjsku kuhinju. Sasvim slučajno nailazimo na restoran koji poslužuje tradicionalnu rumunjsku hranu. Osim što smo ostali oduševljeni kvalitetom hrane, iznenadile su nas cijene koje su daleko ispod naših. Nastavljamo dalje. Odlučujemo odvesti što veću kilometražu kako bi sutradan do cilja mogli lagano i opušteno pedalirati, pokušavajući sačuvati što više energije za alpinizam. Stižemo u mjesto Alba Iulia gdje smo rezervirali noćenje u hotelu.

9. DAN (Alba Iuila – Rametea) 56 km

Vozimo prema cilju, do kojeg je još naizgled jednostavnih 50ak kilometara, a zapravo toliko dalekih nakon  do sada napravljenih  900. Ali ne predajemo se, samo okrećemo pedale, guramo naprijed.

I to je to, nakon 9 provedenih dana na cesti od zore do mraka, 15h dnevno okretajući pedale  te natovareni sa 60 kg opreme  preko Hrvatskih, Mađarskih i Rumunjskih cesta do zapadnih Karpata i planina Apuseni stigli smo na naš zacrtani cilj, mjesto Rimetea. Preplavljeni  emocijama kao što su sreća, zadovoljstvo i uzbuđenje, ni  sami ne možemo vjerovati kakav uspjeh smo ostvarili. Ponosni smo na sebe, jer prolazeći kroz razne nedaće koje su nam stvarale prepreke u zacrtanom cilju, nismo nit trenutka pomislili na odustajanje. Snažna volja i vjera su nas gurali  prema naprijed. No bili smo svjesni da je tek dio cilja ostvaren. Sada slijedi penjanje na stijenu Rimetea.

10. DAN (penjanje Rimetea)                     

Deseti dan ekspedicije transformirao se iz biciklizma u alpinizam. Dan je svanuo vedrim i prohladnim jutrom, a mi smo još jednom pregledali svu svoju alpinističku opremu koju smo na biciklima dovukli u Rameteu. Uputili smo se na planinu Apuseni prema stijenama Rimetea, koje smo prepoznavali preko fotografija i skica. Prilaz stijenama je težak i surov, teško ga je bilo za pronaći, ali takav je alpinizam. Dok smo tražili stijenu uživali smo u prekrasnom krajoliku sela Rametea, i slušali glasanje divljih životinja te se nadali da nećemo naići na medvjede kojih ima na ovom području. Ugledali smo ga, bio je to smjer Muchia tisei na stijeni Rimetea, ocijenjen penjačkom ocjenom 5a. Veselim poklikom “eno ga” krenuli smo prema njemu preko utabane životinjske staze i pješčanog sipara. Smjer je bio predivan za penjanje, ima lijepa hvatišta i poprilično vertikalne dužine. Dan smo proveli u penjanju i zabilježili lijepe fotografije za uspomenu na ispunjenje našeg glavnog cilja ekspedicije Tragovima starog alpinizma.
Zahvaljujemo se još jednom dobrim ljudima koji su nam financijski pomogli u realizaciji ovog projekta i još nam drugi doniraju, a to su:
Ana Bogdanić, Marina Marić, Josipa Majetić – Kunić, Ledeni, Zdravko Tonković, Robert Bogdanić, Gradsko društvo Crvenog Križa Otočac, Tamara Jurković, Zdravko Pavelić, Almir i Bernarda Suljić , Majk d.o.o., Antonio Burić, Optika Lucija, Vesna d.o.o., Olgica Jurković BO-AMI, Antonio Hodak, Tea Dasović, Manja Kostelac-Gomerčić, Milan Oršanić, AMD d.o.o. i Grad Otočac
Foto: M.Krznarić, S.Piršljin, Z. Stegnjaić