Nakon posjeta Svetog Oca  Sarajevu, danima se  ne stišavaju medijski odjeci ovog pastoralnog posjeta Bosni i Hercegovini, državi koju neki zbog ukupne  ostavštine zadnjega rata još i danas smatraju „balkanskom bačvom baruta“. Gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović prenio nam je ukupne dojmove koje je papa Franjo ostavio na hodočasnike i njega osobno.

-U razgovoru s hodočasnicima dobio sam dojam da su oduševljeni. Za nas Hrvate već sam susret s Papom dovoljan je razlog da se obradujemo. Pogled na koševski stadion bio je doista zadivljujući. Organizatori su dobro obavili svoj posao. 70 tisuća katolika jednoglasno  pjevalo i molilo, gotovo bih rekao – disalo istim plućima. I ja sam bio jedno s Papom i s njima.

– Što bi za jednog vjernika katolika trebao značiti susret sa Svetim Ocem?

-Susret s Kristovim namjesnikom na Zemlji, predvodnikom zajednice vjernika katolika. U misi se uvijek moli „zajedno s papom našim i biskupom našim. „S biskupom“ se moli u biskupijskim granicama,  a „s  papom“ na svim meridijanima i paralelama. Ono duhovno zajedništvo postaje u susretu s papom stvarno. Svakako je susret s Papom uvijek ohrabrenje i jačanje osobne vjere.

– Međunarodnoj zajednici odaslane su brojne izravne, ali i neizravne  poruke vezane uz status i položaj katolika u BiH. Koju biste poruku izdvojili?

-Papa nije izustio nijednu hrvatsku riječ. To nas je sve iznenadilo, jer su oba njegova prethodnika to činila. Nije spomenuo ni hrvatsko ime, što također izgleda neobično i neočekivano. Meni je on poznat još kao biskup Buenos Airesa gdje žive mnogi Hrvati koji su ga punim ustima i s pravom hvalili kao prijatelja Hrvata. Mogu to potvrditi i na temelju osobnog susreta s njime. U Bosni u kojoj se susreću i sučeljavaju različiti narodi, kulture i civilizacije Papa je želio uputiti poruku mira koja je jednako važna za sve. Vjerujem da je ne stavljanjem naglaska ni na jedan narod želio učiniti svoju poruku prihvatljivijom za sve. Znakovito je  da obični naš vjernik izostanak spomena hrvatskog imena nije ni registrirao. Time je pokazao visoki stupanj svoje vjerničke zrelosti.

Kao biskup i povjesničar, očekujete li neke pozitivne pomake vezane uz status katolika u BiH?

-Bio sam prošle godine na misi s Papom u Redipuglia (Italija) povodom 100. obljetnice početka Prvog svjetskog rata. Ondje je i njegovo djed vojnikovao u tom ratu. Razumljivo je da je tada Papa govorio o ratu i miru. Tu ideju je gotovo doslovno ponovio i u Sarajevu. Vjerujem da je u primisli imao činjenicu da je upravo u Sarajevu sijevnula 1914. ratna iskra koja je zapalila svijet. Zato je došao sada u Sarajevo da upravo tu pošalje antiratnu poruku, poruku mira. Ponavljao je riječi Isusove: Blaženi mirotvorci, a vjerujem da su ga ondje i u svijetu shvatili kao mirotvorca. Ne u smislu da znade o miru lijepo govoriti, nego da sije mir. Mir je najpotrebniji najugroženijima, pa i u tom smislu možemo reći da je njegova poruka snažna podrška upravo Hrvatima jer su oni doista sada najugroženiji u Bosni i Hercegovini.

– Imali u svijetu snaga koje bi osigurale mir?

-Papa uključuje u mirotvorstvo ljudski i Božji element. Mir je djelo pravde. Nepravda uvijek rađa sukobe. Ali također da je to djelo Božje. Nemaju ljudi u sebi dovoljno snage za postizanje i čuvanje mira. Kristov duh stvara mir među ljudima i u svijetu.  Papa u više navrata ponavlja da su današnji sukobi jedna vrsta trećeg svjetskog rata. I to ne samo oružani sukobi. Netko ovih dana reče da najveći zločinci ne nose pušku u ruci nego su za pisaćim stolom. Sjeme rata siju više oni s kravatom oko vrata nego oni na tenkovima. Nažalost, slušamo i u Hrvatskoj danas suprotstavljanja mi – oni. Slično mi to zvuči kada je list „Srbobran“ na početku 20. stoljeća objavio da „treba ići do istrjebljenja našega ili vašega“. Tada je to izazivalo rat između Hrvata i Srba. Danas je to izazivanje ideoloških podjela i sukoba. To je zapravo postavljanje polazišta za rat. Vidimo kako se danas Udbaši uvlače u igru, spremni da rade kao što su radili 1945. Izazivaju se neprijateljstva i sukobi. Pokazuju se mišići i prijeti se silom. To je uvijek ludo i opasno. Mir je djelo pravde.

– Ima li novosti vezanih uz iščekivanje novog biskupa?

-Kad su me pitali na Hrvatskom katoličkom radiju što biskup čini kad navrši 75 godina, odgovorio sam da ide u 76. Redovito radi svoj posao kao i prije. Tek kada bude imenovan nasljednik, onda neće više imati upravne obveze, ali i dalje će biti biskup. Svoga nasljednika i sam očekujem, ali postupak nije u mojim rukama.

M.S.