U svijetu se danas obilježava Svjetski dan Roma. O brojnosti romske populacije u Lici i šire teško je govoriti. Povjerenik za Rome Gospićko-senjske biskupije vlč. Josip Štefančić neumorni je pregalac čije su brojne aktivnosti dale veliki obol povećavanju razine ponosa i ljudskog dostojanstva svih ljudi, bez obzira na nacionalnu strukturu. Prisjetimo se samo mnogih seminara i radionica za romsku djecu održanih u Pastoralnom centru na Baškim Oštarijema, humanitarnih i drugih akcija koje je vlč. Štefančić provodio i danas ih provodi s ciljem kako bi se pomoglo svakom čovjeku. Problema na tome putu uvijek ima.

-U našoj Biskupijii Romima se  deklarira svega stotinjak ljudi. Stvarni broj je daleko veći, ali se najmanje 800 Roma svrstava u skupinu Hrvata-katolika. Ne žele da ih se naziva Romima jer društvo u cjelini još ima podosta predrasuda prema romskoj populaciji. Mnogi Romi su uspješni poduzetnici, djeca im završavaju fakultete, žive životima poput većine ljudi i tu nema razlika. Upravo smo tijekom mnogih seminara romskoj djeci željeli definirati bogatstvo razlika, njihovu kulturu, jezik, tradiciju… Učili smo ih i učimo kako na to trebaju biti ponosni. Ta se priča dobro razvija. Ali  smo s druge strane imali manjih problema upravo od strane Roma koji ne žele da ih se tako naziva. Mi kao Crkva među ljudima ne pravimo razlike, ali je najgore kada sami ljudi to čine, ističe vlč. Štefančić.

Prije dvije godine u Perušiću je organiziran prosvjed skupine mještana Markova sela koji su se usprotivili definiciji  su oni Romi. Tada su isticali kako su mnogi od njih bili hrvatski branitelji, uspješni su vlasnici OPG-a, poduzetnici… A najjači od svih tada iznesenih argumenata svim je jasno zazvučao:

-Živimo ovdje stotinama godina. Ovdje se rađamo i umiremo. Čak se naši preci sahranjuju na istome groblju sa Hrvatima. Sva nam djeca idu u iste škole, idu u isti crkvu. Pa po čemu smo to mi drukčiji od drugih???

M.S.