Pixabay

Nakon nekoliko epohalnih izljeva gluposti i laži  od strane nekolicine lokalnih političara u Gospiću, ispostavilo se kako bi bilo sasvim opravdano  da takvi likovi prije bilo kakvih kandidacija na odgovorne  političke funkcije lokalne, ali i šire, najprije prođu psiho-test. Tada nam se ne bi događalo da neki bezočni lažovi svoj lik i djelo smještaju uz godišta i događaje s kojima nemaju nikakvih dodirnih točaka. Takvi su, po vlastitim tvrdnjama, masovno učlanjivali Gospićane u HDZ 1991. godine, savjetovali dr. Tuđmana kako stvoriti Hrvatsku, vozili ličke mladiće u MUP da se pred sami početak rata obuku u odore hrvatske policije, takvi su lumeni bili diverzanti na nekoliko „tvrdih“ hrvatskih i BiH bojišta, i  općenito  bili presudni u stvaranju i obrani RH. Ovo nisu samo puke izmišljotine tih jadničaka, to je patologija.  S obzirom na činjenice da takvi bolesni umovi na ovaj način liječe svoju inferiornost, frustracije i neaktivnost  vezane uz noviju hrvatsku povijest, danas kao „turbo Hrvatine“ ne žele priznati sebi  i drugima da su  u to vrijeme bili minorni tipovi, plašljivi i nesposobni za bilo kakve pothvate. Diverzantske epopeje takvih „psihića“ ostavimo po strani. Za ovu prigodu zanimalo nas je kako je na ovim prostorima krenuo HDZ. Uvidom u pisanu dokumentaciju lako je ustvrditi istinu.

Zbog pritisaka tadašnje milicije, UDBE i KOS-a, OO HDZ-a Gospić osnovana je u Perušiću. Dogodilo se to 18. ožujka 1990. u Društvenom domu Perušić. Igrom slučaja, istoga je dana  u Benkovcu pokušan atentat na dr. Franju Tuđmana.  Za prvog predsjednika HDZ-a  općine Gospić izabran je Anton Vlainić, tajnik je bio Miroslav Petry, a potpredsjednici Ivica Ćaćić-Kocki, Milan Kolić, Ivica Puškarić i Joso Mraović-Tuđman. Iz današnje perspektive to je sasvim normalan put jedne nove političke opcije, ali u ono vrijeme na HDZ su bili  vršeni strahoviti pritisci. U javnosti su se  odmah osjetili elementi specijalnog rata pa se na početku stvorila kriva percepcija o „stranci opasnih namjera“, „ustašoidnoj koncepciji“, „razbijačima bratstva i jedinstva“… Bilo je to vrijeme kada je Generalštab tzv. JNA već imao razrađen plan ratnih djelovanja  po Hrvatskoj, koji će pretočiti u djelo od ljeta 1991. godine. Upravo su iz redova HDZ-a tada pokrenute prve seoske straže, a kasnije angažman dragovoljaca u Zboru narodne garde. Sve ovo dodatno je pojačalo početkom Domovinskog rata. Pobjeda  u Domovinskom ratu svakako pripada svim hrvatskim braniteljima, ali se pri tome zasluge  HDZ-a i njezinih članova svakako ne mogu i ne smiju umanjivati.

Bit će svakako radosno ustvrditi zašto u Registru hrvatskih branitelja nema nekih od gospićkih  „VKV branitelja“ s početka ove priče. Vjerojatno zato što niti Rambo, niti  tajni agent 007 nemaju brojeve u telefonskom imeniku. Lokalne  budaletine će se   prepoznati, a s vremenom i sami raskrinkati.

V.I.