Veći dio jeseni 1991. godine selo Čanak nadomak Perušića bilo je u potpunom četničkom okruženju. Na selo se sručio oganj i mržnja patvorene JNA, lokalnih četnika i mnogih pridošlica iz Srbije. Zašto je Čanak trebalo uništiti?
Generacije vrijednih ljudi u Čanku su pošteno živjeli, bez sukoba, incidenata ili kakvih problema. Sva ta stvorena dobra, nestalo je te jesen, da bi na današnji dan bio slomljen otpor branitelja Čanka. Četničko iživljavanje životima je platilo osmero mještana i 28 hrvatskih branitelja iz redova MUP-a, 128. brigade ZNG Sv. Vid Rijeka, 133. brigade, 111. brigade i 1. gardijske brigade Tigrovi. Ono što su velikosrpski vandali načinili Čanku ne može zamisliti niti jedan zdrav um. Mučenja, ubojstva mještana i zarobljenih vojnika, pljačke i paljevine. Za nekim žrtvama se i danas traga. Vjerojatno su bili zapaljeni sa svojim kućama.
Nakon svega dva dana hrvatskim je protuudarom Čanak oslobođen. Scene koje su tada zatekli osloboditelji doista ne može iza sebe ostaviti normalan čovjek, već samo zlikovci željni krvi, masakra i pljačke. Na mjestu stare škole podignut je spomenik u čast i za sjećanje na krvavi pogrom nezapamćen u ovome kraju. U selu koje je između dva svjetska rata brojalo gotovo 1 300 ljudi danas je ostalo jedva 20-ak žitelja. Čanak nemamo prava zaboraviti!
M.S.
