Zbog studeni i jake bure „zec je noćas tražio svoju majku“. Dok je cijeli grad spavao na suhom i toplom, jedan je čovjek opet noć proveo na klupi pored Autobusnog kolodvora. On nikoga ne dira, ne stvara probleme, ne prosi… Nesretni je čovjek već kako i sam kaže obolio na živce, a svi koji ga znaju govore da je podrijetlom iz Donjih Pazarišta gdje ima kuću. Što onda radi na kolodvoru koji mu je postao novi dom, a on beskućnik? Čeka svoju ženu Ružu koja će jednom doći, a on je mora dočekati.

U ovoj podosta tužnoj priči ne pomažu uobičajeni standardi za beskućnike. Ovog čovjeka zna pola grada, policija i Centar za socijalnu skrb. Kada bi ga se negdje i smjestilo, on bi se opet vraćao na svoju klupu gdje spava pod hrpom pokrivača pokupljenih u smeću. Ljubav i život ponekad je vrlo teško razumjeti.

L.O.