Kod spomenika tzv. narodnog ustanka iz 1941. sutra će se u Srbu „evocirati uspomene na te herojske dane“. Komunistička dogma u RH ne popušta jer svatko imalo pismen lako može pronaći povijesne istine o tim danima, istine nastale radom mlađe generacije povjesničara neopterećenih političkim okovima. Svakako je istina da su nakon osnutka NDH na području od Srba do Donjeg Lapca ustaše počinili zločine. Isto je tako istina da  tzv. ustanici nisu ubili ili uhitili niti jednog ustašu jer je njih nekoliko dan ranije pobjeglo. Bijes tzv. ustanika usmjerio se na Hrvate iz Brotnje, Ivezića, Donjeg Lapca, Bubnja, Boričevca… Izmiješani komunisti i četnici ubili su tijekom nekoliko dana više od 400 civila. Selo Ivezići je do temelja opljačkano i spaljeno, baš kao i Boričevac. Iz Ivezića je u smrt pošlo 40 Hrvata, među njima 10 djece. Ovu strašnu istinu otkrila je prije dvije godina ekshumacija iz Dabine jame. Zločin su organizirali i proveli komunisti-ustanici. Oni isti koji će sutra drhtavim staračkim glasovima govoriti o svojem velikom herojstvu, a zapravo pokušati zatomiti istinu o prvom genocidu počinjenom na tlu bivše države. Tzv. ustanička puška pucala je 27. 7. 1941. u hrvatsku goloruku nejač. Sutrašnji ples na kostima nedužnih civila svakako nije slavljenje antifašizma.

Ive Došen je domoljub iz Rijeke, ponikao iz Dabra na Velebitu. Cijeloga se života bori protiv neistina, pa njegovo zadnje pismo  javnosti prenosimo u cijelosti.

-Uskoro, to jest 2.kolovoza bit će 75. godišnjica od uništenja mjesta Boričevca, ali i 21. godišnjica od kad je oslobođen u pobjedničkoj Oluji. Ovo  kroz povijest važno naselje u istočnoj Lici,a koje postoji u kontinuitetu iz predturskoga doba, tri put je potpuno uništavano. Padalo je u ruke Turcima,ali i pod njima i u austrougarskoj carevini uvijek je nanovo obnavljano i bilo važno administrativno i vojno središte Like. Kada se rekapitulira učinjeno u proteklih 21 godinu rezultati su porazni i jedva zamjetni. Teškom mukom i uz skupljanje potpisa širom Hrvatske samih Boričevljana i stanovnika Hrvatske uspjelo se  izboriti obnovu boričevačke crkve od strane Ministarstva kulture, a uz mnoge donatore, od kojih su Hrvatske šume donirale građu, a Boričevljanin Josip Pavičić lim za krov crkve. Sama boričevačka udruga svojim mnogobrojnim aktivnostima uspjela je izboriti obnovu gruntovnih knjiga, a koja je započela  na području katastarske općine Boričevac od nedavno. Neki su Boričevljani raskrčili svoja u prašumu zarasla imanja.

Boričevljani ubijeni u II. svjetskom ratu i u poraću ni danas (radi se o preko 400 žrtava)nemaju nikakvog spomenika pa čudi da država nije dala novac za to, a dala je za spomenik u Srbu. Jednom popu i hrvatskom junaku Marku Mesiću,  osloboditelju Like i genijalcu, bilo je jasno sve ono što današnjim odgovornim nesposobnjakovićima nije jasno i naselio je Liku dijeleći ljudima zemlju. A za uzvrat ga ovi nesposobni i “zaslužni” za ličku demografsku pustoš današnju nisu ni spomenuli kad mu je bila 300 godišnjica smrti prije nekoliko godina. Da apsurd bude kompletan, gotovo cjelokupna morska obala Ličko-senjske županije s naseljima u granicama je Parka prirode Velebit, a što kod drugih Parkova prirode Biokovo i Učka nije slučaj, jer su granice njihove daleko od mora, te se Opatija, Lovran, Makarska i Baška Voda normalno razvijaju.

Za  Jakova Blaževića, ličkog političara iz bivše države, govorilo se je da je tamanitelj janjetine i neradnik, a na primjeru Boričevca očito je da ima svojih “sljedbenika”  i danas.

Srdačno Vas pozdravljam.

Ive Došen