Upravo danas kada će se cijela Europa sjedinila u izražavanju sućuti prema nedužnim građanima Pariza poginulim u terorističkim napadima, u svijetu se obilježava Međunarodni dan tolerancije. Gotovo u cijelom svijetu. Ova ostavština i nauk civiliziranog svijeta pogaženi su u ovome stoljeću nebrojeno puta, baš kao i u petak, 13. studenoga kada je suludu ideju o Islamskoj državi životima platilo 129 ljudi. Nizak, ili bolje reći nikakav prag tolerancije odnio je u svijetu mnoge živote, uglavnom potpuno nedužnih ljudi svih vjera i nacija čija je jedina krivnja bila što nisu pripadnici određene militantne skupine. Po nacističkom principu „tko nije s nama, taj je protiv nas“ tu netoleranciju, isključivost i fanatizam životima plaćaju novinari, turisti, radnici, posjetitelji koncerata, djeca i odrasli, bez obzira na boju kože, vjersku ili nacionalnu pripadnost.

Kuran je sveta knjiga islama, vjere čiji su temelji na tragu svih svetih knjiga i univerzalnih vjerskih pravila. Kuran je u osnovi sažet kao knjiga odanosti i ljubavi prema Bogu i pravilnom odnosu vjernika prema svojoj vjeri i ljudima drugih vjera. Ako u Kuranu piše da sve što se rađa i umire dolazi od Alaha, ‘ko se onda igra Boga i ubija potpuno nedužne ljude? Začetnici ovakvog terorizma neće u smrt poslati svoju djecu, već uglavnom u takve terorističke akcije šalju siročad motiviranu kako će aktiviranjem eksploziva postati mučenici islama i biti na nebu s mnoštvom djevica. Razmišlja li tko o tome što je sa životima, odnosno smrću nedužnih žrtava takvog terorizma? Terorizam ne bira ciljeve jer su diljem Bliskog istoka najčešće žrtve vjerskog fanatizma i terorizma upravo muslimani, dakle braća po vjeri onih koji šire smrt. Bez obzira jesu li šiiti ili suniti.

U nauku Isusa Krista, proroka Muhameda, u Židovskim zakonima i nauku sviju vjera uvijek se ističe sveto pravilo:“Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi“. Možda je 16. studenoga, Međunarodni dan tolerancije, pravo vrijeme da bismo podsjetili na to pravilo koje je na žalost toliko puta pogaženo. Ili nam se valja podsjetiti kako je u ljudskoj prirodi usađena plemenita nakana da čovjek najčešće daje vlastiti život za Domovinu, vjeru i obitelj, onda kada su ti sveti ciljevi izravno ugroženi. S druge pak strane za ove iste ciljeve teroristi uzimaju tuđe živote i to vrlo daleko od mjesta ugroze.

L. O.