Godine 1878. godine u selu Grab na Velebitu pored Gračaca rođen je najjači čovjek na svijetu. Marijan Matijević je osim snage imao istančan osjećaj za humanitarnu pomoć koju je bolesnima i siromašnima dijelio cijeloga života. Kao snagator okušao se već sa 19 godina. Tada je radio u Berlinu gdje je u cirkusu nastupao poznati svjetski prvak u teškoj atletici koji na dvoboj u hrvanju izaziva suparnike. Tko ga pobijedi dobit će nagradu od 500 zlatnih maraka. Marijan je zgrabio protivnika teškog oko 160 kg i tresnuo ga o pod! Dobio je stalni posao u cirkusu gdje bio vrlo kratko jer se odlučio živjeti od svoje snage. Na plakatima je ispod njegove slike uvijek na hrvatskom jeziku pisalo „Junak iz Like“. U svojoj karijeri Marijan je u hrvanju pobjedio oko 2000 protivnika. Snagu je pokazivao lomeći konjske potkove kao kolačiče, savijajući čelične cijevi, vukući brodove, u zubima je nosio stolove na kojima je sjedio čovjek. Titulu svjetskog prvaka u hrvanju Marijan osvojio u Turskoj i stekao odličje koje mu je predao posljednji car Abdul Hamid II.

„Lički Herkul“ posebnu je slavu stekao na sjevernoameričkom kontinentu. Marijanovu demonstraciju snage snimile su i prve filmske kamere gdje u New Yorku u luci rukama vuče dva trgovačka broda povezana konopom ili ona zgoda kada je golim rukama držao zrakoplov pri polijetanju. Na njega su stavljali 600 kilograma težak kamen pa bi ga nosio naokolo.

Najveći dio svoje stečevine slao Crvenom križu u Hrvatsku, bolnicama, bolesnoj i nemoćnoj djeci. Sebi je ostavljao tek toliko koliko bi mu treba za egzistenciju. Tako je darivao sva odlikovanja, zlatnike, sav papirni novac, sve nagrade… Nakon uspješne karijere skrasio se s obitelji u Županji. Kada je nedostajalo novca za elektrifikaciju grada, Matijević je donirao za struju, iako je onako skroman imao u svojem domu petrolejku do kraja života. Prigodom njegovog zadnjeg javnog nastupa u jednoj hali, oznojen je dobio jaku upala pluća od koje je umro 21. prosinca 1951. u Zagrebu u 74. godini života. Pokopan je na mjesnom groblju u Županji.

Ostale su zabilježene njegove riječi kada su ga uoči jednog meča u SAD-u najavili kao Austrijanca:

-Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci … Di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i di zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao“!

L:O.