Danas slavimo Badnjak…

Dan uoči Božića naši stari pomno su pazili što će i kako raditi, vodeći pri tome računa da od čeljadi ne bi tko opsovao ili nekoga uvrijedio. Dok je ženska čeljad bila okupirana pripremama skromnih, ali uvijek dragih delicija, „glava kuće“ kretala je u najbližu šumu. Tamo se sjekao badnjak, hrast visine do 3-4 metra sa suhim lišćem na granama koji se potom stavljao u ognjišta. To stablo je dogorijevalo cijelo vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana. Ono što je ostalo od badnjaka nikada se nije odbacivalo, već su se grančicama iz krošnje drveta kitila vrata štale i rogovi na kući. Da se otjeraju zli duhovi, da čeljad i blago budu zdravi, a ponegdje (Perušić) su se grančicama kitila stabla voćki.
Na Badnjak su se kitile jelke, a na njihovim granama uvijek su se stavljale jabuke i orasi, a pod stabalce obavezna je bila božićnica, posijana i proklijala pšenica. Za rodnu godinu i svako dobro u obitelji. Po podu se na Badnjak stavljala slama, uz riječi:“Naš je Spasitelj rođen u slami pa ćemo i mi večeras spavati na slami“!
Vjerovalo se da kišan Božić (kao ove godine) predskazuje vlažnu godinu i poplave, dok se priželjkivao snijeg i led („čvrst Božić-dobra godina“).
Od delicija u davnoj i uglavnom sirotinjskoj Lici domaćice bi obavezno spremale pogaču ili kuglof. Na Badnjak se nikada nije jelo meso, već isključivo riba ili kakav vegetarijanski obrok.

Sretan vam Badnjak, poštovani čitatelji!!!

Redakcija portala Lika online