Definicija kojoj manjka istina

0

Zajednica povratnika Hrvatske i Udruga Ličana Boričevac uputile su poziv medijima i svim prognanicima da se 26. srpnja okupe na dvije lokacije u Općini Donji Lapac. Prva je selu Brotnja od kuda će se pješice krenuti prema Dabinoj jami, a druga u selu Borićevac koje se svelo na obavijesnu tablu, 3-4 kuće i obnovljenu crkvu. Za isti nadnevak Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH pozivaju na obilјežavanje „Dana ustanka naroda Hrvatske u Srbu 26. jula“, s početkom u 12 sati, u podnožju Spomenika ustanku.
Pompa oko Dana ustanka u Srbu počela je opadati od kada je utvrđeno kako je partizanski odred u šumi Brezovica bio prva oružana formacija koja se usprotivila fašizmu u Europi. Od onda su na površinu počele isplivavati mnoge činjenice vezane uz ustanak što ga se i dalje slavi u Srbu. Narod tog dijela Like ustao je protiv NDH i zločina počinjenih u kotaru Donji Lapac. S vremenom se doznalo kako tih prvih dana ustanka nije ispaljen niti jedan metak na ustaške oružnike. Ali je zato od 43 žitelja sela Ivezići kod Brotnje ubijeno njih 40, među njima i desetero djece od 4-15 godina. Većina tih civila završili su pobacani u Dabinu jamu. Istina je u ovom slučaju skrivana 73 godine, a izašlo je na vidjelo lani, kada su speleolozi pred očima novinara izvadili 21 kostur. Preostali su civili ubijeni i pobacani po jamama u Srpskom klancu. Na ekshumaciji kod Dabine jame bio je i biskup dr. Mile Bogović. Javno se tada zapitao „u koja je to opaljena prva ustanička puška 1941. godine“?!? Svakako u ukupno 412 žrtava hrvatske nacionalnosti na potezu od Srba do Donjeg Lapca. A niti jedan nije bio naoružan. S vremenom se, o sada već tzv. ustanku, doznalo više. Poznato je da je polit-komesar toga dijela Like bio Đoko Jovanić, kasnije general lažne JNA. Upravo je Jovanić na sebe preuzeo zadaću za čuvanje Ivezića. Istina o takvom „čuvanju“ krila se i tako što su komunisti Lapca naredili da se zazida otvor Dabine jame s nevinim žrtvama. U Boričevac su tzv. ustanici sa zvijezdama i kokardama na čelu upali koncem kolovoza ’41. Selo je opljačkano, do temelja spaljeno, a zatečeni su žitelji pobijeni. Da je to bilo prvo etničko čišćenje na tlu Europe kazuje i podatak po kojem su prognani Boričevljani nakon II. svjetskog rata mogli živjeti bilo gdje u Jugoslaviji, ali ne u svojem selu u istočnoj Lici. Da je riječ o etničkom čišćenju iz ljeta ’41. govori i podatak da su tzv. ustanici nakon Boričevca krenuli u Kulen Vakuf, poboli sve zatečene Hrvate i Muslimane, a general Jovanić je u knjizi „Kotar Donji Lapac u NOB u „ kiselo istaknuo „kako su se neki drugovi tih prvih dana ustanka dočepali alkohola pa su se nedolično ponašali“. Prevedeno na surovu istinu-ubijali su, silovali i pljačkali.
-„Ali su kasnije neki od tih drugova bili dobri rukovodioci pa njihova imena neću spominjati“, zaključuje general Jovanić.
Svu ovu rašominijadu pratio je i bivši predsjednik RH Ivo Josipović pa je zadnjih godina sasvim odustao od odlaska u Srb gdje se slavio taj i takav ustanak. Ustanak, ili etničko čišćenje i zločin nad civilima-pitanje je sad. Nakon II. svjetskog rata Hrvatima nije preporučen povratak u svoje kuće u istočnoj Lici, pa čak i onda ako se radilo o komunistima i prekaljenim partizanskim borcima. Zemlju pobijenih Hrvata komunističke su vlasti nacionalizirale jednim potezom pera. Da se netko, ne daj Bože(ili druže) ne bi ni pomislio vratiti na svoje. Etničko čišćenje ili ustanak??? Hoće li ove godine itko od okupljenih u Srbu konačno definirati istinu i stvari konačno nazvati pravim imenom!?!
M. S.