Krvna osveta ili dug u krvi surovi je običaj u kojem se sukob između dvije obitelji, započet ubojstvom člana jedne obitelji, nastavlja međusobnim ubijanjem, jednog po jednog muškarca. Ovaj je običaj postojao sve do druge polovice dvadesetog stoljeća i uglavnom se vezivao uz Siciliju, Crnu Goru, dijelove Kosova i Albanije. Gotovo nigdje se ne spominje Hrvatska, a i tada se krvna osveta vezivala uz jedno, najviše dva ubojstva zbog osvete. Ipak, ovaj stravični atavizam postojao je do nedavno u Lici, a najizraženiji je bio na području sela Bunić nakon svršetka II. svjetskog rata. Prema dostupnim podacima u svega 15-ak godina tamo je iz krvne osvete ubijeno 10 ljudi, po pet iz svake od sukobljenih obitelji!!!
Danas nitko točno ne zna kako je sve počelo i zbog čega su se posvađale dvije obitelji, Dragaš i Marinković. Kuća do kuće. Naši sugovornici su već vremešni ljudi, ali su u vrijeme tih ubojstava bili još djeca. Spominje se da je povod prvom ubojstvu jednog člana obitelji Dragaša bila svađa oko djevojke. Drugi nam sugovornik reče da je susjed susjedu ubio psa, pa je nakon svađe krenula krvava epopeja. Kada je netko počinio ubojstvo i završio u zatvoru, taj je „dug“ preuzimao brat ili otac i prvom prilikom ubijao nekog od muškaraca iz druge kuće. Tada su se 1967. godine izjednačili sa po pet ubijenih u svakoj obitelji. Zadnji je ubijen jedan Marinković i krva osveta je stala, ali se obitelji nikada nisu izmirile. Opisi pojedinih ubojstava sliče na scenarije iz horor filmova.
-Toga zadnjeg ubijenog ubojica je vidio da kopa rupu za stožinu. Prišunjao mu se iza leđa i zabio mu kram u glavu! Jedno je ubojstvo počinjeno na posebno svirep način, kao u filmu. Dvojica Dragaša vozili su sijeno na kolima. Jedan je bio na vrhu voza. Ubojica je sačekao da kola sa sijenom priđu jednom visokom drvetu. Tada je iz krošnje drveta skočio na sijeno i nožem zaklao žrtvu. Nije to učinio tako da se ne bi znalo ‘ko je ubojica. Odmah je svima ispirčao da je naplatio dug u krvi, rekao nam je jedan od sugovornika.
Zadnji slučaj krvne osvete vezan je uz Široku Kulu. Zbog benigne svađe oko međa Luka Čubrić je potegnuo oružje na supružnike Danu i Micu Korać i na mjestu ih usmrtio. Bio je to nekoliko godina uoči Domovinskog rata. Njihov sin Mićo, tada tinejdžer, pobjegao je pred ubojicom i skrio se u obližnju šumu. Kada je ubojica početkom rata pušten iz zatvora, potražio ga je već odrasli Mićo Korać i ubio rafalom iz automatske puške. Tako je „naplatio dvostruki dug u krvi“. Zbog općeg bezakonja u tzv. Krajini ova osveta nije niti sudski sankcionirana. Kao niti još 5-6 ubojstava iz krvne osvete koja su tijekom Domovinskog rata počinjene na području Široke Kule, Ćukovca i Ličkog Osika. Zločine vojske tzv. Krajine nad nedužnim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti ne treba niti spominjati. To bezakonje stajalo je 40 ljudskih života.
M. S.
