Svake godine u Srbu se organizira četničko-partizanski dernek kojim se slavi tzv. Dan ustanka u Hrvatskoj. Unatoč pouzdanim povijesnim podacima i dokazanoj zločinačkoj koncepciji provedenoj tih zadnjih dana srpnja 1941. godine, hrvatska vlast do danas nije zabranila slavljenje dana kada je u istočnoj Lici započeo zločin nad civilnim stanovništvom hrvatske nacionalnosti. U svega nekoliko dana pogubljeno je ondje oko 430 civila s područja Donjeg Lapca i Srba.

Iz jame na Dabinu vrhu iznad sela Bronja ekshumirano je 28 posmrtnih ostataka  civila iz roda Ivezića. Od toga 18 djece u dobi od 3 do 17 godina. U luđačkom pogromu ubijeno je  tada ukupno 37 Ivezića. Devetero ih je odvedeno u Srb gdje su nakon veišednevne torture smaknuti i bačeni u okolne jame. Od cijeloga roda Ivezića tada su preživjela samo dvojica mladića i jedna djevojka jer su se za vrijeme upada zločinačke horde nalazili izvan sela.

Osim bolesne mržnje zasnovane na vjerskoj osnovi, partizani i četnici pod vodstvom Đoke Jovanića i Gojka Polovine, kasnije generala JNA, imali su još jedan motiv za likvidaciju cijeloga sela. Mnogi su Ivezići radili izvan Like, svi su imali puno stoke i općenito je to bilo bogato selo. Zločinci su se nakon likvidacije Ivezića posvađali ‘ko će ukrasti konje, krave i ovce, ‘ko će opljačkati tuđu kuću, ukrasti namještaj i sve ostalo. Pljačkalo se do iza II. svjetskog rata jer je iz temelja kuća Ivezića ukraden i zadnji kamen.

Kada je vršena ekshumacija civilnih žrtava iz Dabine jame tadašnji biskup i povjesničar dr. Mile Bogović bio je ondje i postavio je javno pitanje:

-Zanima me u koga je 27. srpnja 1941. godine pucala ta prva ustanička puška? Zar u civile kotara Srb i Donji Lapac? Zar je krimen ovih nesretnih ljudi, žena i djece bio prevelik pa su ih žive pobacali u ovu jamu? Vjerojatno je prije smrti netko od žrtava bačenih u ovu bezdan dolje u tmini na leševima bio još živ. Pita li se itko kako se osjećao u agoniji koja je počinjala? Najprije su bačeni muškarci, onda žene i na koncu djeca. Kakav je to ustanak počeo ovdje ili samo koji dan prije kada su posvuda u ovom dijelu Like likvidirani nedužni civili katolici, zapitao se tada biskup Bogović.

Partizani i četnici koji su zajednički počinili ove nezamislive zločine hvalili su se poslije kako su sve proveli planski. Muškarce su zavezali žicom. Slijedile su žene i potom djeca. Najmlađa žrtva bio je dječak od tri godine. Pored jame su postavili najstarijega, guslara djeda Luku Ivezića, da im svira dok  žrtve žive padaju u bezdan. Zadnji je bačen djed Luka i za njim gusle. Svirepost je to kakvu mogu smisliti i provesti samo najbolesniji umovi.

U čast tih mentalnih bolesnika i zločinaca Srb će i ove godine 27. srpnja slaviti tu „prvu ustaničku pušku“. Već smo na tome derneku viđali hrvatsku ljevicu, političku elitu koja još nije stvorila poveznicu između  zvijezde i kokarde. Doista je licemjerno znati što se to događalo koncem srpnja i početkom kolovoza 1941., ali ipak slaviti. U Srbu svake godine veličaju lažni antifašizam stvoren najcrnjim fašističkim metodama. U prelijepoj Hrvatskoj niti jedna vlast od 1990. godine do danas nije našla dovoljno razloga da zabrani taj „ples po kostima civila“.

M.S.