Dnevna izvješća  Policijske uprave Ličko-senjske redovno su u znaku  evidentiranih krađa i provala, okončanja istražnih radnji zbog ranije prijavljenih lopovluka, svako malo prijavi se nasilje u obitelji i sl. Je li to Policija od nedavno počela više raditi ili je u pitanju nešto drugo (ili treće)? Zacijelo ima svega po malo jer se preko noći ne događaju spektakularni uspjesi. Dio zasluga svakako ide i na račun nas običnih građana. Prije se često znalo nehajno odmahnuti rukom i okrenuti  glavu kada bi pred nama netko rabijatan lomio društvenu, odnosno našu zajedničku imovinu. Uništeni koševi za otpatke, prometni znakovi, kiosci, klupe, cvjetne aleje-sve je to tek dio repertoara likova koji svoje frustracije začinjene alkoholom iskaljuju na svemu čega se dohvate. Svako malo pročitamo kako je netko prenoćio u pritvoru zbog nasilja u obitelji. Znači li to da  su Ličani (jer je uglavnom riječ o muškarcima) postali agresivniji? Svakako ne. Promijenili su se odnosi u obitelji, položaj žena je drukčiji, a nasilničko ponašanje nad slabijima zapravo je kukavičluk. Prije svega nekoliko desetljeća se znalo: kada se napije suprug i tata, dakle glava obitelji, u obiteljskom mu se domu svi miču s puta. Padale su psovke, uvrede, fizički nasrtaji… Društvo je ovakvo ponašanje toleriralo. Milicija je u ono vrije to smatrala normalnim jer muž mora tući ženu! Reagiralo bi se tek onda kada bi netko od nesretnih ukućana završio u bolnici. Na sreću prag tolerancije prema zlostavljanju sasvim je nestao pa se nakon noći provedene u pritvoru otriježnjeni „macho man“ često upita što ondje radi.

-Malo sam popio, malo vikao na  svoje, ženu sam malčice zapeo šakom… Pa sve se to radilo i prije i svi su bili živi i zdravi!

  Moderna vremena na sreću ne uvažavaju ovakve obrasce ponašanja.

     Svijesti građana  se zadnjih godina promijenila na bolje. Tehnološko pomagalo mobitel također ima zasluga u ovom smislu. Sve se češće otkrivaju krađe drva. Dok je savjesnom građaninu ranije trebalo puno vremena da bi iz šume došao doma i telefonom nazvao policiju kako bi prijavio krađu, danas malo tko da nema mobitel, taj maleni i korisni aparat. Koncem prošle godine dvojica stručnjaka ukrali su crkveno zvono s jedne crkve u Kosinju. Uhvaćeni su prilikom prodaje sekundarne sirovine. Prije nekoliko dana jedan se vrijedni tandem popeo na krov nekadašnjeg autobusnog kolodvora u Ličkom Osiku. Mlatili su čekićima i strugali pilama kradući  aluminijski lim. Netko je pozvao Policiju i dvojac je završio u pritvoru, a protiv njih je podignuta krivična prijava.

   Unatrag više godina hrvatska je policija počela provoditi projekt „Policija u zajednici.“ Riječ je o poboljšanoj suradnji građana u svim vidovima života i policijskog djelovanja, što je već stara praksa u državama EU-a.  Kontakt-policajci su u svakom kvartu poznati poput susjeda, osobe su od povjerenja kojima se svatko može pojadati ili reći ako je vidio štogod nezakonito. Da ne bismo samo hvalili građane: Policija je ipak ključni faktor  naše sigurnosti i sigurnosti naše i društvene imovine. Policija je na ovim prostorima  unatrag par godina imala  previše posla, s obzirom na broj stanovnika. Prometne nesreće na A-1 i ostalim prometnicama,zatim  krađe, provale, nasilja, pronevjere-samo su dio policijskih poslova.  Preživjeli  i krivi termin „cinkanja“, odnosno prijavljivanja  Policiji nečeg lošeg što smo vidjeli samo  je dobar način da se sankcionira nešto loše, nešto što se sutra može dogoditi i nama. Prema onoj staroj istini:“Loše se uglavnom događa nama svima“!

L. O.