Rehabilitacija četništva od strane vlasti u Beogradu zadnjih je dana novinarska TOP-tema. Služile takve distorzije povijesti u predizborne svrhe ili ne  zacijelo su najteži oblik promijene  mišljenja o jednoj vojno-političkoj doktrini zadnjih godina. Službeni se Beograd priklonio teorijama radikala po kojima su četnici u ex-Jugoslaviji bili najveći antifašisti.  Za mišljenje o takvim stavovima i faktima, kao i o zadnjem otkrivenom pedofilskom ekscesu u Bibinju pitali smo  svećenika, blogera i publicistu don Anđelka Kaćunka.

   – Jesu  li zadnji događaji u Srbiji samo eskalacija latentnih stremljenja jedne nacionalne strategije, potpomognuta hrvatskim političkim i intelektualnim mazohizmom, ili samo pomodarstvo aktualne srbijanske politike?

– Siguran sam da Beograd nastavlja podizati sva tri “prsta” koja ste spomenuli, a ovaj put ohrabren i nekim američkim “drugovima” koji su već prije nekoliko godina rehabilitirali najpoznatijeg srbijanskog “četničkog antifašistu”. (četničkog vojvodu Momčila Đujića – op.a.)

– Prema teorijama takve politike mi Hrvati govorimo srpskim jezikom, svi smo odreda fašisti, a zapravo živimo na tuđoj zemlji. U kojoj smo mjeri sami krivi zbog takvih neistina i napada?

– U takvim okolnostima i neprilikama redovito ističem kako nije dobro izražavati se u prvom licu množine, jer narod doista u toj blamaži nema ni udjela ni odgovornosti. Ali golema je krivnja na političkim čimbenicima i još više na (katoličkim) intelektualcima, koji najčešće šute da ne izgube uhljebljenje i ne zamjere se određenim “krugovima” piramidalnog oblika.

 -Na svim naslovnicama tiskanih i el. medija ovih je dana  pedofilska afera iz Bibinja. Koliko god ona bila istinita ili ne, je li postalo pomalo uobičajeno da se afere vezane uz Crkvu u Hrvata sukcesivno pojavljuju upravo u vrijeme medijskih i političkih napada iz Srbije, sve većeg pada standarda hrvatskih građana, ponovnih uhićenja hrvatskih branitelja i sl.

– Upravo tako – ništa nije slučajno u medijima i u politici. Isto kao ni ovogodišnje, tisućito po redu, “senzacionalno otkriće Isusova groba” – uvijek u Korizmi ili točno pred Uskrs.

 

                                                                                                     M. S.