Povodom Europskog dana svjesnosti o antibioticima koji se obilježava 18. studenog, mikrobiološki laboratoriji u hrvatskim bolnicama i pri županijskim Zavodima za javno zdravstvo imaju zadatak ukazivati javnosti i struci na potrebu i važnost ciljane antibiotske terapije te liječničke dijagnozekoja određuje dali je antibiotik potreban ili nije.

Antibiotici se upotrebljavaju već 70-tak godina i njima se mogu liječiti gotovo sve poznate bakterijske infekcije. Bakterije su mikroorganizmi, dakle sićušni organizmi i njihova je mogućnost prilagodbe velika pa su tijekom vremena postale REZISTENTNE ili OTPORNE na većinu antibiotika u primjeni.

Rezistencija bakterija na antibiotike ne može može se spriječiti, a njezin nastanak povezan je sa potrošnjom antibiotika i drugim činiteljima. Problem predstavlja sustavno djelovanje antibiotika na čovječji organizam što znači na sve organske sustave a time i na fiziološku floru pojedinih organskih sustava što omogućuje prilagodbu bakterija normalne flore razvijanjem otpornosti i rezervoara gena rezistencije koji će omogućiti prijenos rezistencije među bakterijama različith vrsta. Isto tako problem predstavlja korištenje antibiotika u veterinarskoj medicini što se može odraziti na rezistenciju ljudskih patogena i time otežati liječenje težih infekcija, jer bakterije ne poznaju biološke granice. Mehanizmi rezistencije bakterija su različiti; od izlučivanja tvari koje inaktiviraju antibiotik do mehanizama koji se odnose na dio bakterijske stanice u kojem pojedini antibiotik vrši svoje djelovanje.
Potrošnja antibiotika jedan je od glavnih čimbenika stvaranja rezistencije, a Republika Hrvatska spada u zemlje sa visokom potrošnjom antibiotika pa je time i problem rezistencije dosta izražen. Kad bi pogledali kartu Europe koja zemlje razlikuje po problemu rezistencije, najmanje tog problema imaju skandinavske zemlje i Nizozemska, koje spadaju u zemlje sa niskom potrošnjom antibiotika.
Ima ipak primjera gdje se rezistencija može smanjiti ili usporiti pravilnom upotrebom antibiotika. U skandinavskim zemljama je primjerice smanjenje potrošnje eritromicina dovelo do pada rezistencije piogenog streptokoka na spomenuti antibiotik. Eritromicin je antibiotik koji se koristi za respiratorne infekcije koje su zapravo u visokom postotku virusnog porijekla pa ih nije potrebno liječiti antibioticima.
Često zbog liječenja jednog organskog sustava ugrožen je drugi. Stvori se rezistencija na antibiotik koji se češće upotrebljava u liječenju. Primjer je rezistencija Helicobacter pylori u djece na azitromicin, jer ga često dobiju za respiratorni infekt, a u ženske populacije na metronidazol, jer ga često dobiju za ginekološke infekcije. Rezistencija dakle može biti i po spolu različita a u dokumentirane su i razlike unutar područja jedne zemlje, pa je potrebno njeno redovno praćenje.
Uzimanjem i obradom mikrobiološkog uzorka otkrivamo vrstu i osjetljivost uzročnika, što nam otkriva i ciljanu terapiju. Ciljana terapija važna je isto kao i prekid nedjelotvorne terapije. Najvažniji je konačno odlazak liječniku primarne zdravstvene zaštite da se utvrdi o kojoj je vrsti infekcije riječ te dali je antibiotik uopće potreban.

Svake godine županijski zavodi i bolnice u Hrvatskoj iznose podatke o rezistenciji sa svojeg područja pa tako i Ličko-senjska županija. Podaci o otpornosti bakterija variraju tako da je često za svaki slučaj zasebno potrebna konzultacija mikrobiologa i bolničkog specijaliste koji mora propisati antibiotik, a za pojedine kliničke sindrome postoje i nacionalne smjernice. Smjernice je izdala i o provođenju ovog programa brine ISKRA – interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije bakterija na antibiotike Ministarstva zdravlja.
Rezistencija je svakako globalni problem koji ne poznaje državne granice i potrebna je međusobna suradnja Europskih zemalja u praćenju rezistencije bakterija na antibiotike što se i ostvaruje u Nacionalnom programu za praćenje otpornosti bakterija na antibiotike.

Mr.sc.Irena Franolić, dr.med, spec.mikrobiolog/Lika Online