„Nakon bitke svi su generali pametni“. Ova poslovica ne stari, osim što je valja modificirati kada su u pitanju neki lokalni kandidati na zadnjim parlamentarnim izborima. Njihova se pamet nakon neslavno izgubljene političke bitke ogleda po sustavu da su svi krivi za njihov debakl, osim svih faktora izravno uključenih u tu bitku. Kada se ne mogu (ili ne smiju) javno odavati neuvjerljivim argumentima, onda na scenu dolazi facebook na kojem oni i  njima bliski ridaju i kunu se u svoje poštenje, visoke moralne norme, pamet, profesionalizam, pravilan odabir  favorita, zločeste protivnike i ostalo.

Svojedobno je  kontroverzni vojnik i političar Ljubo Ćesić Rojs u Hrvatskom saboru izjavio: „Što se bojite reći: ja sam peder. Pa gospodo, da sam ja peder ja bi to s ponosom i  rekao“-govorio je Rojs.

Tako je i PR-stožerima nekih neslavnih dionika zadnjih izbora. Bilo bi pošteno navesti javno tko su ti ljudi. Umjesto bilo kakvog  zaključka vezanog uz tu transparentnost rezultati zorno pokazuju kome je svanula zora, a kome zasvijetlio mrak. Milinovića možeš mrziti, ali mu ne možeš poreći  rezultate i transparentno vođenje kampanje. U isto doba se oni koji danas skakuću na zadnje noge putem djetinjastih facebook poruka nisu se udostojili napisati koji su to PR stručnjaci vodili nečije kampanje, gdje im je bio Stožer (u kojoj birtiji). Iz Rojsovog kuta gledanja, nema tu hrabrosti.  Čemu ta konspirativnost? Valjda od tuda što su pucali vrlo visoko, a pali vrlo nisko. Što su sebe precjenjivali, a drugima se u svojim bazama (birtijama) rugali. Časno je biti i oporba, to je temeljni aksiom  moderne demokracije. Preuzeti odgovornost za dobro ili manje dobro odrađene izbore stvar je dobrog odgoja, ali i politike etičnosti i morala. Engleski  pjesnik i pobornik teozofije William Blake je napisao:

„Tigre, tigre, svijetli plame u dubini šumske tame

Koja vječna ruka svlada, silu tvoga strašnog sklada…“

Shvatimo dijelove ove pjesme kao metaforu, a teozofiju kao način poimanja nove duhovne dimenzije. Umjesto moćnih tigrova, ovdje su u igri bili tigrići i pačići  od papira koji nikako da dokuče da je nečiji pod njihov zenit. A kada to i shvate, opet neće prihvatiti te činjenice već putem neargumentiranih poruka i „facebooka za pačiće male“, kao svojega „ispušnog  duševnog ventila“, nastojati dokazati kako su oni ti pravi, a svi drugi su oni krivi.

L.O.