Prelistavajući brojnu arhivu portala „Slobodna Lika“ koji je označio novi pristup pljuvačkom novinarstvu, evidentno je da je bestijalno vrijeđanje, ruganje i omalovažavanje svih mu nepoćudnih ljudi dobilo zamah u zadnjih 5 godina. Slučajno ili ne, upravo se to pokalapa s vremenom nakon što je Popovićev dobar prijatelj Ante Podnar postao prvim čovjekom PU ličko-senjske. U svojoj smo arhivi našli na više desetaka tekstova kojima je vršena tortura mnogih, od političkih neistomišljenika, uvaženih građana, do nepoćudnih novinara. Čak su DORH i sudstvo, kao jedni od stupova ovoga društva, u tim tekstovima srozavani na-prostituiziranje!!! Događalo se toga svakoga puta kada bi Željko Popović izgubio neku sudsku parnicu, što se redovno događalo.
Quo vadis, policijo?
Suci su tada nazivani pogrdnim imenima, a njihova struka bacana u blato. Sve je tada vrvjelo kriminalnim hobotnicama, organiziranim kriminalom, mafijom, bandama, četnicima, brojala se krvna zrnca i javno širio govor mržnje. Što je pri tome činila policija, također jedan od stupova društva? Ništa! Uza svu dozu uvreda i omalovažavanja građanima su preostale jedino sudske tužbe. Od policije nitko nije dobio zaštitu u smislu da se autoru toga bolesnog bezumlja pojasni kako ne može vršiti torturu nad svakim tko mu nije po volji. Na trenutak se činilo da su Gospić i Lika u raljama medija koji sebi daje za pravo nekažnjeno pisati što ga je volja. Popović je čak doskočio i ovrhama jer se blaćenje objavljivalo na portalu Slobodna Lika čiji je račun odavno u blokadi, a reket i marketing se uplaćuju na drugi žiro-račun i firmu Stara Lika. Kada je ovo prvi raskrinkao načelnik Općine Karlobag Ivan Tomljenović odmah je svakodnevno bio blaćen od strane Popovića. Nekažnjeno, svakako. Simptomatično je da se upravo tih dana načelnika Tomljenovića privelo u PU zbog izmišljenog „teškog“ prometnog prekršaja. Opet podudarnost?
FUJ!!!
Obavijesni razgovori policije i nepoćudnih novinara dosegli su u Gospiću kulminaciju. I prije su neki novinari bili saslušavani zbog notornih gluposti, pa čak i kada su Podnarevog prijatelja Popovića „nestremice gledali, a on se jadničak uplašio“. Našem kolegi novinaru izvršena je i premetačina obiteljske kuće. A kada ništa od navedenog nije dalo rezultate, na scenu stupa „uznemiravanje javnosti“, kraće UJ. Kada tzv. uznemiravanje javnosti postane bestijalna glupost, onda se zove flagrantno uznemiravanje javnosti ili kraće FUJ. Ovo je infantilno obrazloženje zbog kojega se netko privede (sorry-pozove) na razgovor.
Odzvonilo dvojakim kriterijima?
Incident financijski „težak“ tri (3) kune uznemirio je javnost jer se komunalni redar u Gospiću drznuo što nije prepoznao službeni automobil načelnika Podnara. Riječ je o automobilu bez ikakve policijske oznake, a netko iz PU je zaboravio o tome obavijestiti poduzeće Komunalac koje naplaćuje parkinge u Gospiću. Nisu ovdje u igri tri (3) ili više kuna, nego li veličina lika i djela načelnika Podnara čiji auto nije na vrijeme prepoznat. Strašni bezobrazluk bezobraznog dečka koji naplaćuje parking! To je suština priče. Iz dobro obaviještenih izvora bliskim Vladi RH doznajemo kako je priča o PU ličko-senjskoj poprimila zabrinjavajuće konotacije. Ovome su svoj obol dali brojni kolege novinari koji su se ovih dana zainteresirali za ovu priču. Kada smo im prepričali suštinu svega, ljudi ne mogu vjerovati da sve ovo traje godinama.
Svemu se polako nazire kraj. Kakva će biti ostavština Ante Podnara? Nehotice ili ne poslužio je svojem prijatelju Popoviću kao sigurna luka iz koje ovaj može blatiti koga stigne. Nehotice ili ne Podnar se stavio na jednu stranu lokalne političke scene, iako od njega i njegove službe svi građani traže i zaslužuju jednak tretman. Nehotice ili ne Podnar je usavršio pojam flagrantnog uznemiravanja javnosati (FUJ). Na koncu Podnar je svojim postupcima (opet nehotice ili ne) pokazao dvojake kriterije prema novinarima i medijima, u što se doista nije trebao pačati.
V.I./L. O.
