Troma, moćna i prelijepa Gacka nekada je doživljavala veliko finale u Švici. Prolaskom ispod staroga mosta survala se preko brojnih slapova i kaskada do jezera, gdje je za sušnijih dana mirno nestajala u utrobi Velebita,dok bi u vrijeme viška vode stvarala Švičko jezero.
Tko je vidio tu ljepotu, zasigurno ga hvata tuga što se od vremena izgradnje HE „Sklope“ u Kosinju ugasila posebnost krajobraza Švice. Suhe strmine, oronuli most, polje što se nekada i jezerom zvalo-sve je to samo krnji podsjetnik na otrgnuti biser. Na vrijeme kada su ovdje carevale pastrve i rakovi, a u jezeru se pojavljivale jegulje. Sve ovo, i još puno, puno toga nestalo je na korist megavata, na štetu prirode. Stariji su Švičarani ovih dana živnuli. Opet je zažuborila Gacka u starim koritu. Viškovi vode su u Šumećici krenuli dijelom korita prema Švici, na radost i čuđenje svih koju pamte staru Gacku. Sve je ovo ipak tek slaba utjeha jer će Švica za koji dan opet ostati bez Gacke. Nepovratno su propale stare mlinice i mala hidro-centrala. Kad bi Gacka znala govoriti i osjećati zasigurno bi još Švica bila idealno mjesto za eskapizamm, ili za nastavak prekinutog puta započetog u vremenima kada je naš svijet bio mlad.
B. K./M. S.
