Gdje prestaje zakon, počinju kaos i-glupost?

0

Izazivanje nereda i kaosa sve više postaju zaštitni znakovi mnogih nevladinih udruga diljem svijeta. Zadnji veći incident na srbijansko-mađarskoj granici izazvali su upravo tamošnji nevladini aktivisti. U Subotici su okupili nekoliko tisuća migranata i nakon prosvjeda njih više od 500 krenuli su prema graničnom prijelazu Horgoš. Netko je tim nesretnim ljudima danima davao dezinformacije kako će mađarska Vlada otvoriti granicu i pustiti migrante prema željenoj Njemačkoj. Epilog je poznat: desetak uhićenih i ozlijeđenih migranata, a ostali su se nakon dvoumljenja razočarani vratili u migrantske kampove.
Na pročeljima mnogih američkih sudova stoje istaknuti natpisi: Gdje završava zakon, počinje teror! Čini se kako sličnu praksu koriste mnoge nevladine udruge kod nas i u svijetu. Sjetimo se samo transparenata koje smo jesenas viđali po Zagrebu u rukama tih aktivista. „Dobro nam došli ilegalni migranti“ tek je jedan od natpisa.
Slučajno ili ne većina čelnih ljudi naših i stranih aktivista su ljevičari. Našim ljevičarima ne smeta što su u propaloj Jugoslaviji vojnici JNA dobivali i po mjesec dana nagradnog odsustva ako bi „sprašili“ metak u leđa nekom nesretniku zatečenom pri ilegalnom prijelazu države granice. Odakle sada takva promjena kriterija? Iako Ustav svake države navodi kako se državne granice moraju držati pod nadzorom, naši „nevladenjaci“ sada misle suprotno. Dobar predložak za provedbu kaosa, s tim da su ilegalni migranti dobro došli svuda, samo ne u domove onih koji ih pozivaju. Ako su državne granice toliko nevažne, zbog čega se oko Pojasa Gaze već godinama vodi krvavi rat?
Neznanje u povorkama LGBT udruga
Posebno je zanimljiva priča vezana uz naše LGBT udruge. Mnogi detalji iz tih „povorki ponosa“ na rubu su (ili preko ruba) zdrave pameti. Kako bi latentno pokazali svoje političke stavove mnogi sudionici tih povorki okitili su se majicama s likom kubanskog revolucionara Che Guevare. Naravno, na njegovoj kapi je istaknuta crvena zvijezda petokraka.
Te neznalice bi trebali pročitati da su komunistilčki vladari svi redom bili smrtni neprijatelji homoseksualaca. Fidel Castro i njegov vjerni suradnik Ernesto Che Guevara godinama su diljem svijeta bili simbol za ljevičarski otpor. Ipak pozitivna slika koju su Castro i Che tijekom godina odašiljali svjetskoj ljevičarskoj javnosti prešutjela je strašan teror ovoga tandema koji su na sebi osjetili upravo homoseksualci zatočeni u tamošnjim logorima.

“Nikada nećemo vjerovati da bi homoseksualac mogao utjeloviti uvjete i zahtjeve da bi ga se smatralo pravim revolucionarom, pravim komunističkim militantnom”, govorio je Castro 1965. godine. Njegova „crveni drug“ Che Guevare, koji je homoseksualce uvijek nazivao pederima, homoseksualnost je tretirao kao kontrarevolucionarnu djelatnost pa je Che takve ideje porovodio i u praksi. Osobno je u logorima usmrtio stotine homoseksualaca i potom se javno hvalio „svojim uspjesima“.

Oglas

I onda nakon nekoliko desetljeća od Cheovog „ponosnog ubijanja pedera“, u hrvatskim gradovima na gay paradama svako malo osvanu LGBT aktivisti koji svoju političku opredjeljenost manifestiraju s likom Che Guevare, s crvenom zvijezdom na beretki. Neznanje ili glupost, pitanje je sad?!?

L. O.