Niz redovitih mjesečnih tribina “Mladi petak”, u organizaciji gospićke župe i Grada, u novoj je godini u Kulturno-informativnom centru 21. siječnja 2011. otvoren temom obitelji. Povod za to je najavljeni pastirski pohod pape Benedikta XVI Hrvatskoj u Godini obitelji. Nakon kratkog uvoda u temu, voditelj tribine župni vikar don Anđelko Kaćunko predstavio je goste iz Splita – dr. Anitu Strujić Vladanović i bračni par Anđu i prof. dr. Ivicu Veža. Dr. Strujić po struci je obiteljski liječnik i teolog, radila je u obiteljskoj medicini 17 godina, a od 2004. radi kao voditeljica Obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije. Dr. Ivica je profesor na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Anđa je ekonomist, dugogodišnji su suradnici u obiteljskom pastoralu Splitsko-makarske nadbiskupije i voditelji zajednice bračnih susreta. Sretni su roditelji četvero djece i već su djed i baka.

Najprije je dr. Stujić imala izlaganje o temi “Obitelj – škola ljubavi”, istaknuvši posebno čudesnost i otajstvenost veze i privlačnosti između muškarca i žene, koji u intimnosti i kompleksnosti svih međusobnih odnosa, pri čemu uz velike radosti i užitke doživljavaju i veliku bol, u ljubavi ostvaruju smisao svoga života. “Brak je temeljna stanica društva, prelaženje muškarca u oca i žene u majku. Ljubav u braku stvara novog čovjeka, tako se dvojstvo pretvara u trojstvo, njihova se ljubav očituje kao znak Božje trojstvenosti”, naglasila je dr. Strujić, istaknuvši kako veličanstvenu stvarnost braka pokazuje i činjenica da je i sam Bog zaželio biti dio nje ter je uzeo narav djeteta da bi se rodio u krilu dvoje mladih ljudi. Ipak, dodala je, ta čudesna zajednica – brak između muškarca i žene – često je poremećena, ranjena i razorena. “Muškarac i žena se međusobno ne razumiju, jedno drugo zloupotrebljavaju, iskorištavaju, zlostavljaju… Zato brak vapi za Bogom, vapi za izlječenjem. Jer izliječiti brak znači izliječiti obitelj i društvo, osloboditi ga od pornografije, prostitucije, zloupotrebe spolnosti, promiskuiteta i svih lutanja od ljubavi prema egoizmu.” U nastavku izlaganja dr. Anita je istaknula da se u literaturi među brojnim uzrocima bračne nestabilnosti najviše navode proživljeni razvod roditelja u djetinjstvu, predbračni spolni odnosi i trudnoća prije braka, mlada dob kod sklapanja prvog braka, kratko vrijeme hodanja i međusobnog upoznavanja, predbračno zajedničko stanovanje, pripadnost rasnim manjinskim skupinama, niski socioekonomski status i utjecaj ekonomskih krugova. Također, mnogi stručnjaci kažu kako je razvod braka drugi najtraumatičniji događaj u životu, odmah iza smrti djeteta ili roditelja. Izražen emocionalni stres kojemu su izloženi supružnici i njihova djeca tijekom i nakon razvoda ima izravan učinak na pogoršanje njihovog mentalnog zdravlja te neizravan učinak na tjelesno zdravlje preko slabljenja imunološkog sustava. Štoviše, istraživanja pokazuju kako razvod utječe na porast depresije, alkoholizma, zloporabu opojnih droga i sklonosti suicidu. Ali, naglasila je dr. Strujić, razdvajanje i razvod braka logično imaju poguban utjecaj i na djecu, što je također dokumentirano brojnim istraživanjima. “Kod djece se povećava rizik od narušavanja fizičkog zdravlja, od ozljeda i preuranjene smrti, znatno češće se javljaju emocionalni problemi, učestalija je psihopatologija kod adolescentne populacije, povećana učestalost delinkvencije, asocijalnog ponašanja, pojava depresije i suicidalnosti. Također je primijećeno više problema prilagodbe i postignuća u kasnijem životu takve djece, češća rizična spolna ponašanja (maloljetničke trudnoće i spolno prenosive bolesti), veći rizik da i sami kad odrastu sklapaju neuspješne brakove, veća razina siromaštva i pojačano korištenje socijalnih službi…”
Stoga, imajući u vidu sve spomenute negativne učinke razdvajanja ili razvoda braka na supružnike, djecu i čitavo društvo, nameće se potreba da se proaktivno i preventivno djeluje na čimbenike bračne nestabilnosti, istaknula je predavačica ter iznijela kako ista istraživanja pokazuju da je duhovnost odnosno prakticiranje vjere jedan od najznačajnijih temelja bračne stabilnosti koje bi društvo trebalo podržavati. “Obrnuto proporcionalan odnos između vjerskih aktivnosti i bračne nestabilnosti je uspostavljen već pri prvim promatranjima gdje se uočilo kako pad sudjelovanja u vjerskim aktivnostima biva praćen porastom razvoda brakova”, dočim “više od 90% studijâ objavljenih do 2001. god. ukazuju na izraženiju bračnu stabilnost kod religioznijih supružnika posebno ako dijele istu denominaciju. Prema studijama, između ostalog to se očituje u većoj bračnoj sreći i stabilnosti te boljoj bračnoj usklađenosti uslijed molitve i čitanja Sv. pisma.” Uostalom, naglasila je dr. Strujić, sve slične studije u svijetu pokazuju kako se kod ljudi i bračnih parova koji njeguju duhovnost i vjeru u zagrobni život očituje veća nada i optimizam, veća svrhovitost i smisao života, bolja prilagodba na žalovanje, veća društvena podrška, manja razina samoće, niže razine depresivnosti, manje samoubojstava i više negativnih stavova prema samoubojstvu, manje tjeskobe i straha, manje psihoza, psihotičnih sklonosti i šizofrenije, manje konzumacije alkohola i opijata ter korištenja opojnih droga, a shodno tome i manje razine delinkvencije i kriminala. Dakle, nedvojbeno je da duhovnost ima zaštitnu ulogu za brak i obitelj, a time se ostvaruje izražen pozitivan utjecaj na zdravlje supužnikâ ter mentalno i fizičko zdravlje djece, a to znači društva u cjelini, rekla je na kraju predavačica, dodavši “kako smo, prateći najnovija znanstvena istraživanja, zapravo opet došli na početak, na one iskonske istine zapisane duboko u našu osobnost, da smo najprije duhovna bića, s božanskom, vječnom klicom u sebi, koju nahraniti i izliječiti može samo Onaj iz čije smo ruke izašli i kojem se vraćamo…” Dakle, zaključila je dr. Strujić Vladanović, budući da je brak ne samo psihofizička nego i duhovna stvarnost, ne možemo rješavati probleme braka i obitelji na način koji isključuje duhovnu dimenziju čovjeka jer tako ne dosežemo njegovu cjelovitu prirodu, i završila izlaganjem riječima Sv. pisma: “Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio svoju Crkvi i sebe predao za nju” (Ef 5,25).

U drugom dijelu tribinu su supružnici Veža konkretno, iznoseći iskustva iz vlastitog bračnog i obiteljskog života s četvero djece, posvjedočili kako se može sretno i uspješno živjeti kršćanski brak u suvremenom svijetu.
Nakon što je prof. Veža predstavio svoju obitelj i suprugu, istaknuvši da ne nude rješenje nego iskustvo svojega 36 godina zajedničkog života, oni su najprije, kroz sukobljenost dvaju različitih koncepata – “plan svijeta za naš brak” i “Božji plan za nas kao par” – opisali kontekst u kojemu živi i današnja kršćanska obitelj. U prvom “planu” ističu se globalizam bez zajedništva i individualizam bez osobnosti, koji sa svojim trendovima na svjetskoj razini donose mnoge bolne posljedice za pojedince i narode. “Uz hedonizam, materijalizam i virtualni svijet koji nas sigurno vode u otuđenje i zanemarivanje stvarnih odnosa, mene strašno nervira i utilitarizam, odnosno sveprisutna težnja da se od svakoga i po bilo koju cijenu izvuče nekakva korist, da su nam za sve potrebne veze i preporuke”, naglasila je gospođa Veža, jer plan je svijeta da živimo kao ‘oženjeni samci’, paralelnim životima, ispod istog krova. Istaknula je kako pritom i kršćani zaborave da smo unikatna djela Božja, po Njegovoj ljubavi predodređeni da budemo jedinstveni i neponovljivi. Zbog svega toga brak je postao znak osporavan, ali u prvom redu zbog svoje vrijednosti, važnosti i slobode koju je u njemu ipak moguće ostvariti.
Govoreći o Božjem planu za bračni par, supružnici Veža su, na temelju Riječi Božje s prvih stranica Knjige Postanka, istaknuli kako je “Božja čežnja za nas da budemo par, da svojim jedinstvom, sebedarjem i zauzetošću izražavamo snagu para”. Živeći naš brak po Božjem planu, naglasio je dr. Ivica, zadovoljavamo naše temeljne ljudske potrebe: biti voljen, pripadati nekome, biti slobodan, biti uvažen. Živjeti bliski odnos i živjeti odgovorni odnos, jest ljubav u kojoj se svaki pojedini otvara drugom u sve što žive i doživljavaju, a to im omogućava da budu jedno s drugim u bliskosti njihovih života; to je ljubav u kojoj prestaju optuživati drugoga za sve što im pođe naopako, i u kojoj jedno drugom pomažu da postane ono što jest, rekao je prof. Veža. Zatim je slijedio za slušatelje, među kojima je srećom bilo mnogo mladih, najzanimljiviji dio u kojem su mogli čuti kako je mlada obitelj Veža – budući da su se vjenčali već kao studenti – u podstanarstvu i neimaštini, uz izrugivanje čak i najbližih, s velikom radošću, međusobnom ljubavlju i s pouzdanjem u Boga, usporedno s redovitim napredovanjem u struci, podizala i širila svoju obitelj. Istaknuli su važnost dijaloga-razgovora, značenje tjelesnog darivanja (spolnosti), dragocjenost molitve, vjere, Crkve… i svega što im je pomoglo da u svakodnevnim napastima, kojih nitko nije pošteđen, ostvare Božju čežnju odnosno ono što je Božji plan za njih dvoje povezanih sakramentalnim brakom.

/ ak – bib /