Naslovnica Gospić Gospićani opet u Lisinskom!

Gospićani opet u Lisinskom!

1

Gradski zbor „Vila Velebita“ iz  Gospića, pod ravnanjem maestra Danka Ivšinovića, plasirao se po četvrti puta zaredom na V. Natjecanje hrvatske tradicijske vokalne glazbe, koja će se održati 11. svibnja u 15 sati u kultnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Zborove će ocjenjivati respektabilni žiri u sastavu: Marko Rogošić, maestro Ivan Josip Skender i dr. sc. Joško Ćaleta, a Gospićani, koji ovaj put brane srebro s prethodnog natjecanja natpjevavat će se s Mješovitim pjevački zborom „Chorus Carolostadien“ (Karlovac), Akademskim zborom „Arhiton“ (Zagreb), Zborom Pravnog fakulteta „Capella juris“ (Zagreb) i Mješovitim pjevačkim zborom Židovske općine u Zagrebu „Lira“.  

Gradski zbor „Vila Velebita“ iz Gospića četveroglasno će otpjevati tri zahtjevne raznorodne pjesme: „Vila Velebita“, „Posavski drmeš“ i „Ča si mi se naricala“.

Sretno Vilo, Velebita!

L.O.

1 komentar

  1. Moje selo (Žuta Lokva)

    Ja imam svoje selo
    i u njemu mojih ruku djelo.

    Njive su mi obrađene,
    da ne bi bile zapuštene.

    Na njima su bašte povrćem posađene,
    od neželjene trave očišćene.

    Tu su i stabla voćem zasađena
    i redovito orezivana.

    Listovi krompira u redovima njivu pokrivaju,
    a u zemlji velike gomolje skrivaju.

    Na stabljikama se paradajz crveni,
    za jesti je blago meni.

    U bašti okružene listovima glavice su karfiola,
    dok ih jedem dugo ostajem kraj stola.

    Pasulj se zrnati u mahunama,
    skuhan ukusan je u svim bojama.

    Na zemlji krastavci leže,
    jedem ih ukiseljene ili svježe.

    Salata raste sa listovima širokim,
    meni svaki obrok čini potpunim.

    Lisnate i čvrste glavice kupusa
    naribane sa uljem predivnog su okusa.

    Iz zemlje vire mrkve narandžaste boje,
    jedući ih potpuno je zadovoljstvo moje.

    Također vire okrugle cikle,
    na predivnu salatu mene su navikle.

    Peršin i celer sa reckanim listovima
    obavezni su začini mojim jelima.

    Izdužena blitva uspravno stoji,
    sa njom su obilni obroci moji.

    Na zemlji uz lozu rastu tikvice,
    spremljene na razne načine uvijek su poslastice.

    Crni i bijeli luk obavezno sadim,
    jedući ih prehladi barijeru gradim.

    Slatke, ljute, raznih oblika imam paprike,
    za lagani obrok i trenutke romantike.

    Površinom zemlje crvene se rotkvice,
    ukras su jelu njihove dekoracije.

    Okrugle bundeve kod berbe teško dižem,
    sa zalogajima njene pite prste ližem.

    Kelj, kupusnjača raste sa naboranim listovima,
    kao najzdraviju namirnicu preporučujem svima.

    Na zemlji se plave debeli patlidžani,
    s njihovim obrocima uljepšani su mi dani.

    Uske tamno zelene boje imam mahune,
    nakon jela mene osjećajem sitosti ispune.

    U zemlji rastući korade se šire,
    kod jedenja apetit mi otvore.

    Lubenice su mi krupne,
    da ugasim žeđ bitne.

    I druge povrtlarske kulture baštu mi popunjavaju
    i svakom jelu značenje imaju.

    U proljeće su voćnjaci u punom cvatu,
    a na jesen berem plodove u zlatu.

    Na granama se šljive plave,
    u pekmezu i rakiji su prave.

    Jabuke u boji crveno zelenoj
    govore da se radi o voćki ukusnoj.

    Višnje i trešnje sočnog ploda
    na zadovoljstvo moje bogatog su roda.

    Na granama vise kruške sa čvrstom peteljkom
    koje jedem sa predivnim užitkom.

    Grožđe zri na puzajućoj lozi,
    njegov ljekoviti šećer uzimam u neograničenoj dozi.

    S niske stabljike vise jagode,
    jedem ih bez trenutka odgode.

    Bobičasto voće, šumske plodove i ljekovito bilje
    berem da očuvam zdravlje.

    Po livadama u roju zuje pčele,
    sladim se livadskim, bagremovim i medom jele.

    U moje selo životinje dolaze veselo
    da bi obavile svoje jelo.

    Na njivi divljač nešto obrsti,
    zagrađivanjem ne dozvoljavam da sve počisti.

    Ptice sa grana pojedu nešto
    ali većinu ja oberem vješto.

    Krave, ovce i koze travu pasu prostranstvom livada,
    snagu imam od mesa i mlječnih proizvoda.

    Psi, mačke i kokoške glasno se javljaju,
    ljepotu gazdinstvima daju.

    Mom selu šuma daje ukras,
    za regeneraciju pluća je spas.

    Početkom sedamnajstog stoljeća selo preci naseljavaju
    i krčenjem šume uvjete za život stvaraju.

    Do sada se mnogo vlasti promjenilo,
    a selo je unatoč burnih događaja opstalo.

    Potrebu raznovrsnih poslova seoski život ima,
    zato dosade nema.

    Na brdovitom terenu nalazi se selo,
    njegovi ljudi poslu prilaze smjelo.

    Bilo da je mehanizacijom ili ručno
    seoski radovi obavljaju se stručno.

    Zimi se živi sa snježnom čarolijom,
    ljeti je borba sa vrućinom.

    Iako selo nema puno stanovnika
    uzajamna pomoć je velika.

    Šarenilo boja i mirisa slika je sela,
    za opuštanje duše prava idila.

    Iako u mom selu nerađa smokva
    meni je draga lička Žuta Lokva.

    Saša Ilić

Comments are closed.