Svjedočimo li mi to ovih dana pravoj hajci protiv Jadranke Kosor. Hajci od njenih dojučerašnjih stranačkih kolega koji su joj doslovno ljubili skute, pa vjerojatno i prijatelja koji se tada takvim prikazaše. U javnosti se stječe upravo takav dojam, iako akteri negiraju bilo kakvu vrstu lova. Ne želim, i ne pada mi na pamet sada ulaziti u sferu koliko je sama doprinijela ovakvoj situaciji, jer ima zasigurno i toga,  jer se ne mogu prije svega otrgnuti dojmu kako se nad jednom ženom, ženom iza koje ipak stoje neki rezultati vrši jedan oblik političkog nasilja. Svi ovi likovi iz HDZ-a koji se obrušavaju na nju podsjećaju me na macho muškarce koje je, čini se evolucija samo okrznula. Kada ih čovjek gleda i sluša naprosto se ne može otrgnuti dojmu kako nisu baš tako daleko odmakli od primata, pa se kroz oblike komunikacije i ponašanja primjećuje i obilježavanje teritorija za upozorenje ženi gdje joj mjesto. Ili se možda varam pa se samo radi o običnom lučenju hormona sreće, koji ih ispunjava nekim čudnim samozadovoljstvom. Pokazuje li se ovakvom hajkom, koju ponavljam ne mogu s ove perspektive drugačije okvalificirati još uvijek prisutan problem neravnopravnosti, spolne diskriminacije, potrebe poštivanja žene kao ljudskog bića i njenih prava. Čini se da je tako i da akterima ova kategorija još uvijek predstavlja nepoznanicu. Pošto mi je teško povjerovati kako će se u njihovom još duboko ukorijenjenom mentalnom sklopu macho muškaraca nešto promijeniti, a zasigurno kao takvi žele opstati morat će se, kako su barem pokazala znanstvena istraživanja, zbog smanjenja kromosoma y prilagoditi glodavcima, koji se i dalje uspijevaju razmnožavati, iako nemaju vitalne gene za proizvodnju ovog kromosoma.  No, dobro, šalu na stranu.
Od predsjednika stranke Karamarka u najmanju ruku očekivalo bi se nešto što se zove korektan odnos. O zaštiti digniteta same žene, žene političarke koja je prije njega obnašala predsjedničku funkciju, žene koja je bila premijerka iluzorno je to očekivati.  Od čovjeka koji radi ovakve čistke unutar HDZ-a, čovjeka koji nije naučio otvoreno istupati u javnosti, već iz sjene, valjda po vokaciji posla kojeg je obnašao ostavljajući dojam nekakvog oporbenog fantoma riječ hajka čini se posve primjerenom. E, pa gospodine Karamarko, svaka vam čast!  To se ne radi tako. Ne zasigurno u 21. stoljeću. Mene ste osobno iznenadili, u najmanju ruku, no tko sam uopće ja da to čak  primjećujem?!

Dražen Prša