Danas je negdje oko podneva završilo čitanje presude hrvatskim generalima u Haagu na način na kojeg su se mnogi pribojavali i očekivali. Radi se o kruni jednoga dugogodišnjeg političkog projekta prema kojem, kada se već nije moglo spriječiti stvaranje hrvatska države devedesetih, trebal Hrvatsku sudski kriminalizirati.
Samo nekoliko sati od početka vojno-redarstvene Oluja specijalni izaslanik Europske unije Carl Bild bio je najavio ono što se dogodilo šesnaest godina kasnije. Hrvatsko oslobađanje okupiranih teritorija je zločin zbog kojeg će se Hrvatima suditi, poručio je tada.
Bespredmetno je sada ulaziti u rasprave što je uopće dokazano od optužnice na Haaškom sudu, jer je taj sud već gotovo desetljeće u prvom redu politička institucija. Pravo i suđenja služila su ovdje samo kao prekrivač za ostvarivanje političkih ciljeva.
U slučaju hrvatskih generala radilo se o klasičnom politički montiranim procesu gdje se akteri iz Tužiteljstva i sudskog vijeća nisu libili najočitijih krivotvorina. Neka njima i njihovim političkim sponzorima ostane na razmišljanje što ostaje od međunarodnog poretka i univerzalnih vrijednosti kada se tako beskrupulozno, na staljinistički način, zlorabe međunarodne sudske institucije.
Ovakvih montiranih procesa Hrvati su se nagledali u svojoj povijesti pod tuđim jarmom, samo se ovaj puta postavlja pitanje odgovornosti hrvatske političke “elite” nakon 2000.. Naime, ovaj puta je ta “elita” za razliku od drugih povijesnih okolnosti imala u rukama državu s temeljima usađenim na veličanstvenoj pobjedi, za koju su se Hrvati i hrvatski građani prvi puta nakon pustih stoljeća s velikim žrtvama borili i izborili, pod svojim barjakom. Dozvoliti kriminalizaciju ovakve čiste i svete borbe zločinački je pothvat sam po sebi.
Štoviše, jasno je samo po sebi da prema Hrvatskoj neprijateljski raspoloženi strani čimbenici ne bi nikada ostvarili ovakav uspjeh kao danas u Haagu da nisu imali aktivnu podršku jednoga drskog petokolonaškog kruga ljudi iz Hrvatske. Politički korijeni ovoga kruga ljudi leže u komunističkom jugoslavenskom poretku, i zato im je Hrvatska država ostala zauvijek strana, a pažnja usmjerena na pitanje kome mogu služiti nakon Beograda. Strani čimbenici su to dobro znali i prepoznali, pomogli im doći na vlast, u medije i na sve ostale razine društva kako bi ih što učinkovitije upregnuli u svoja kola.
Kolektivna osuda Republike Hrvatske za zajednički zločinački pothvat, kao i osuda heroja Domovinskoga rata generala Ante Gotovine na 24, a Mladena Markača na 18 godina zatvora, imat će dalekosežne posljedice. Ovim se otvara vrata daljnjoj kriminalizaciji hrvatske države, njezinih građana i cjelokupnoga hrvatskog naroda. To onda ujedno povlači i daljnje nesmiljeno pljačkanje nacionalnih bogatstava, daljnju destrukciju hrvatskih institucija, novi kaos i korupciju. Nastupaju prijelomna vremena kada hrvatski građani moraju odlučiti hoće li nastaviti ovim putem u beznađe i povijesno ništavilo, ili učiniti zaokret i pružiti svojoj djeci šansu za budućnost.
M. M.
