Državna televizija je u sinoćnjem Dnevniku istaknula podatak po kojemu jedna minuta korištenja helikoptera za spašavanje u Austriji  stoji 80 eura. Bez dodatnih usluga ekipa  za spašavanje na tlu. Slično je  u većini država Europske unije pa su tamo vrlo rijetki avanturisti koji sebi dopuštaju luksuz neodgovornog „bauljanja“ po šumama i gorama. A kod nas?

Nebrojeno se puta događalo da potražni timovi Gorske službe spašavanja provedu dane i noći na terenu. Uglavnom je riječ o nepristupačnim gudurama Velebita, Gorskog kotara i Dinare. Često se događalo da se alkoholizirani i nesmotreni izletnici zapute u tzv. avanturu, zacijelo zaokupljeni    mišlju kako će doma prepričavati svoju odiseju i rizike kojima su bili izloženi. Kako drukčije objasniti  ponašanje  srednjovječnih gospođa Čehinja koje su prije nekoliko godina u sumrak odlutale u Velebit. Odjevene u oskudne ljetne haljine, s japankama na nogama,  a bile su malčice pripite. Frka je nastala kada su shvatile da im je u jednom trenutku nestao signal mobitela. Ekipe gospićke stanice  GSS-a brzo su se organizirale i u mrkloj noći pronašle promrzle žene kojima je s padom temperatura zraka padao i avanturistički poriv. Ovakvih primjera ima podosta. Zašto  ljudi na svoju ruku poduzimaju korake u kojima riskiraju svoje zdravlje i živote? Na stranu adrenalinski uzleti i slične nebuloze ljudi kojima je najveća životna avantura bila prijelaz preko „zebre“. Svi sudionici ovakvih događaja koji su sebe i druge dovodili u opasnost pukom lakomislenošću  nisu nikada platili niti kune, poput primjera iz europskih država. GSS ih pronađe, oni im se zahvale, fotkaju za uspomenu i-nema više. Ti će se „avanturisti“ potom doma hvaliti kakvu su frku digli u Hrvatskoj, kako su osjetili navale adrenalina, digli su na noge ekipe GSS-a, a pri tome je potraga za njima bila-gratis! I sve to na račun hrvatskih građana i državnog proračuna. Do kada???

L.O.