Ovaj vikend djelatnici i službenici PU primorsko-goranske zajedno sa policijskim kapelanom Mirkom Vukojom i njegovim pomoćnikom Brankom Mustapićem hodočastili su u Škabrnju, Zadar i Udbinu. Na putovanju u Škabrnju dade se zamjetiti kako ovo mjesto hrvatskog stradanja čak nema niti dolično obilježene putokaze, tako da putnik namjernik ne može sa sigurnošću razaznati gdje se mjesto ovog hrvatskog stradanja zapravo nalazi. Na putokazima se bolje može primijetiti putokaz za selo Biljane Donje, gdje sve medijske priče smrde od ugroženosti lokalnog srpskog stanovništva. No, to nije ni čudo, jer bolje su na primjer obilježeni i posjećeni spomenici na Jadovnom i Srbu, nego u Škabrnji, Širokoj Kuli i drugim mjestima hrvatskog stradanja iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata. Došavši u župnu crkvu uspomene na događaje ustrojavanja obrane Škabrnje vrlo dirljivo ispričao nam je zapovjednik obrane Marko Miljanić. Vrlo lako je uvidjeti da njegova priča i svjedočanstvo o tim događajima ne poklapaju sa medijskim izvještajima i službenim izvješćima za javnost. Hrvatski političari koji pričaju o ugroženosti i njihovi rođaci u vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku svesrdno su podupirali zločince u masakriranju hrvatskih civila u Škabrnji, a danas su svi bili kuhari u neprijateljskoj vojsci ili ništa ne znaju o tim događajima. Danas su se transformirali u miroljubive građane koji obilaze samo Jadovno i Srb. Jedan nam Škabrnjanac reče:“ Lako o oprostu govore oni koji nisu vidjeli kako im pred očima kolju trojicu najbližih članova obitelji.“ Vrlo dirljivo je bilo Markovo svjedočenje o tim događajima, a jedan posebno. Naime, u župnoj crkvi nađena je krvava sjekira kojom je nečiji danas ugroženi rođak razbio  glavu kipu Gospe i naše majke Marije. Sjekira je bila krvava, a na njoj osam tragova ili zareza od hrvatskih lubanja koje su bile razbijene istom sjekirom.

Iz Škabrnje je karavana krenula prema Zadru gdje ih je dočekao vojni kapelan Ivo Topalović. Hodočasnike je proveo kroz znamenitosti grada Zadra – katedralu svete Stošije i crkvu svetog Šime gdje su mogli vidjeli moćnik sa relikvijama toga sveca. Nakon svete mise  u Zadru hodočasnici su se uputili prema svetištu i crkvi Hrvatskih mučenika, gdje ih je dočekao župnik fra Nediljko Knezović. On je hodočasnike proveo kroz crkvu Hrvatskih mučenika, a nakon ugodnog druženja hodočasnici su se vratili zadovoljni i ispunjena srca ovim hodočašćem  u Rijeku.

Ovim putem pozivamo sve hrvatske političare i rodoljube u našem gradu i županiji, kulturne i javne djelatnike da doprinesu svojim javnim djelovanjem kako bi istina o stradanju Škabrnje doprla do srca svih hrvatskih građana, a ne licemjerno kao kroz novinske i televizijske izvještaje obmanjivanjem o ugroženosti i kojekakvim mitomanijama.

                                                                                                                                                                    NjaM