KORENICA- Kada je završio Domovinski rat dragovoljac Josip Matanić iz Podlapače mislio je da je dobio sve životne bitke i da će život u slobodi biti posut ružama. Bez trnja i sličnih nedaća. Nažalost, prevario se. Kći jedinica završila je fakultet i našla posao i umirovljeni je Josip sa suprugom živio u skromnom stanu u središtu Korenica. A onda su na vidjelo izbili prvi simptomi rijetke plućne bolesti. Josip se satima znao gušiti u kašlju.
-Mislio sam da će mi srce i pluća izletjeti iz grudi, priča Josip. Išao sam liječniku, bio sam na Jordanovcu. Malo bi se sve to smirilo, ali se događalo da ne mogu hodati i penjati se u stan na II. kat. Gušio sam se pri najmanjem naporu. Supruga mi je znala niz stubište spustiti 15 metara dugu cijev da bih mogao disati pomoću aparata. Ali nisam se dao i uvijek sam mislio biće bolje.
Nažalost, nije bilo bolje. Josip se na blagdan Sv. Mihovila, zaštitnika Policije, našao s prijateljima u Smoljancu. Nije se osjećao najbolje, ali se po običaju nije dao. Tada je stigla vijest da mora hitno u Beč na transplataciju pluća. U pomoć su pristigli njegovi dečki iz Policije i pod upaljenim rotacijskim svijetlima prevezli su kolegu na Pleso, odakle je avionom prebačen u Beč.
-Bila je to složena i dugotrajna operacija, nastavlja Josip. Liječnici su se čudili kratkoći vremena u kojem sam se oporavio. Mi smo Ličani malo tvrdoglavi i nisam se dao. ‘Ko će mjesece i mjesece ležati nepomično? Ja ne. Hvala dragom Bogu i svim dobrim ljudima danas sam novi čovjek. Nemam bolove, lako hodam i nema više onog ubitačnog kašlja.
Blagdan Svetog Nikole i povratak iz bolnice dovoljni su razlozi za otići Josipu u pohode i odnijeti mu prigodne darove. Uz dečke iz Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Korenica bili su i predsjednik Općinskog vijeća Tomislav Užarević i načelnik Općine Plitvička jezera Boris Luketić.
-Josip je uistinu hrabar čovjek, pripovijeda načelnik Luketić. Hrabar i ponosan. Od njegovih suboraca sam čuo samo riječi hvale. Bio je dragovoljac Domovinskog rata, kasnije policajac. Nije se predavao ni u ratu, ni u bolesti. Živi od skromne mirovine i znam da mu je teško. Ali nikada nije došao tražiti bilo kakvu pomoć. Uvijek je lakonski odgovarao da ima ljudi kojima je teže nego li njemu. Zahvaljujući njegovim prijateljima iz Udruge danas smo ga došli obići. Sami ste vidjeli: na ništa se ne žali i hrabro kroči naprijed. Nije ovo nekakva patetika, to je realnost. Josip se za malo vratio iz mrtvih. A vidjeli ste njegov optimizam, njegovu vjeru. Hrabar čovjek uvijek ostaje takav. Hrabar i nepokolebljiv. A takav je Josip Matanić!

H. J.