S obzirom na mnoge okolnosti ovogodišnja će turistička bilanca zasigurno podbaciti. Razvlače se ulazne vize za Ruse, sjever Europe borio se proljetos s velikim poplava, a i mi smo dali obol lošem imidžu hrvatskog turizma. Vic po kojem dalmatinski ugostitelj „ mora kavu naplatit’ 15 kuna“ više i nije vic. Pa treba kompenzirati onih 10-ak mjeseci izvan sezone. A da vic postane zbilja potrudili su se ove godine zamalo svi jadranski ugostitelji, ali i trgovački lanci. Podatak da u osrednjem splitskom restoranu jedna (1) punjena paprika stoji 105 kuna „jer triba zaradit’ dok je sezona“ dočekana je u javnosti s nevjericom. Baš kao i mladi krumpir diljem Like s prvotnom cijenom od 13 kuna za kilogram. Grožđe je u Istri 70 kuna, bez obzira što je ubrano tek koji kilometra dalje od tržnice ili trgovine. Cijene hrane sukcesivno rastu, malo po malo. Dio smo slobodnog tržišta pa Vlada ne mari što pohlepnim trgovcima nikada nije dosta novca. A gdje smo u svemu mi u Lici?
Opet jedan vic. Žali se gost vlasniku kafića:
-“ Opekao sam se vrućom vodom dok sam prao ruke u WC-u“., reče gost.
-„Nemoguće“, odgovara nehajno ugostitelj. „Ja u WC-u uopće nemam tople vode“!!!
Da ovo ne bude samo vic pobrinuli su se mnogi lički ugostitelji koji toplu vodu, tekući sapun i ubruse u svojim zahodima smatraju nepotrebnim luksuzom. Prije nekoliko dana „šala mala“ u Otočcu. Društvo je popilo turu pića i htjelo platiti račun. Cvrkutava konobarica govori cifru i čeka novac. Gost koji plaća upita gdje je račun. Konobarica sve shvaća kao šalu i postavlja klasično pitanje s odgovorom: -„A što će vam račun? Važno je da ste popili piće!“ Ovo nije vic. Nije vic niti to da u Korenici nadomak Plitvičkih jezera u nekim kafićima zatičete hrpu kršenja propisa svih vrsta, a neki koreničko-europski zahodi imaju metalni „čučavac“ iz nekih dalekih vremena. Sapun, toplu vodu i ubruse nemojte niti tražiti. Propisne račune daju neki, ali ne svi.
Za potrebe jednog dnevnog lista novinarska je ekipa prije nekoliko godina pohodila sve restorane uz D-1, na potezu od ulaza br. 1 u NP Plitvička jezera do Gračaca. Zanimala ih je cijena kilograma janjetine. Te se godine janjetina kretala od 120-140 kuna. Došavši do jednog restorana konobar je „ispalio“ cijenu od 220 kn! Na reagiranje novinara kako je cijena malo previsoka konobar je kao argument istaknu da je riječ o-pečenoj janjetini! Ipak, naj-anegdota stiže s Jadrana.
Tijekom boravka na Jadranu jedna njemčka obitelj zaželjela je omiljene svinjske odreske zamijeniti s kvalitetnom morskom ribom. Iz Senja su stigli u Vodice i zatražili u restoranu porciju zubaca. Oni iz Senja ostali su im u dragom sjećanju ( osim po cijeni). Kada im je konobar donio svježe primjerke kako bi odabrali kojeg zubaca žele ručati gosti su se uznemirili.
Uglas su tvrdili kako to nije zubatac, riba koju su u slast jeli u senjskom restoranu. Tamo su zubaci malene ribe, duljine oko 15 cm i tamno plave boje. Vrlo točno su opisali-srdelu, ribu koju im je vješti (čitaj:pokvareni) ugostitelj naplatio 250 kuna, a čija se cijena u restoranima kreće od 45-50 kuna.
Sve su ovo svakako nečasne iznimke, produkt nekih nesređenih mentalno-karakternih osobina koja nam čine ogromnu štetu. Dok trošimo milijune na turističkim sajmovima i za promidžbu, s druge strane „mala zemlja za veliki odmor“ prešutno prelazi preko preskupih usluga i hrane, neurednih objekata i nepristojnog osoblja. Kakve će slike ponijeti doma turisti koji su bili sudionici ovih (ne)zgoda možemo samo pretpostaviti???
L. O.
