GOSPIĆ – Malo je događaja koji su ujedinili i Hrvatsku poput radio i TV prijenosa  čitanja drugo stupanjske presude našim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Epilog je poznat: od danas su ti časni ljudi slobodni i iz Haaga  kreću prema  Domovini. Čitanje konačne presude posvuda se pratilo sa zebnjom. Ljudi su se natiskivali oko radio i TV-prijemnika, u kafićima je zamukla glazba, a u dvorani KIC-a okupljeno je mnoštvo pljeskalo na svaku, pa i najmanju crticu po kojoj je Žalbeno vijeće pobijalo dijelove ranije presude koja je značila dugogodišnju robiju najistaknutijim zapovjednicima Domovinskog rata. Kada se na koncu čulo da je donesena oslobađajuća presuda buknulo je oduševljenje. Pomalo je nezamislivo bilo gledati suze u očima hrvatskih dragovoljca  koji su ratovali diljem Like i šire. Ovaj radostan događaj malo je koga mogao ostaviti ravnodušnim. Među gledateljima TV-prijenosa bili su saborski zastupnik dr. Darko Milinović, župan Milan Jurković i gradonačelnik Milan Kolić sa zamjenicima, predsjednik Županijske skupštine Petar Krmpotić. S njima su radost dijelili predsjednici klubova 118. brigade, HVIDRE, 9. gbr „Vukovi“, UDHDR-e… Gradonačelnik Milan Kolić obavijestio je nazočne da Grad Gospić organizira poseban autobus za sve koji žele otići na doček generala u zrakoplovnu luku Pleso.

   Nakon brojnih bezuspješnih teza o izjednačavanju žrtve i agresora ova presuda  konačno razobličava nastojanja srbijanske diplomacije po kojoj smo bili agresori u vlastitoj Domovini. Ukoliko je  bilo počinjenja ratnih zločina, riječ je o individualnoj krivnji, a nikako o tzv. Udruženom zločinačkom pokretu. Konačno se u Haagu netko dosjetio kako ne postoje normativi za granatiranje nekog područja, pa je floskula „prekomjerno granatiranje“ također pala u vodu. Odbačena je i teza po kojoj su naši generali uoči „Oluje“ trebali poduzeti sve korake kao bi se druga strana u „Krajini“ pripremila i evakuirala civile. Zvuči nevjerojatno da se tzv. Časni suci nisu potrudili pronaći na Internetu izjave prvih ljudi fantomske Krajine koji su se  nakon rata hvalili kako su nekoliko dana uoči sloma evakuirali civile. Postoji tonski zapis u kojem ratni zločinac Mile Martić tvrdi kako „neće živjeti sa ustašama i da će se svi Srbi u slučaju napada širih razmjera iseliti u Srbiju“! Toliko o etničkom čišćenju i deportaciji Srba iz Hrvatske. Kada se 18. studenog budemo klanjali žrtvama Vukovara ponovno ćemo to činiti s tugom i ponosom, ali s punijom dušom jer oslobađanje generala nije tek puki sudski čin, nego paradigma koja implicira puno širi kontekst: pravednost Domovinskog rata i čast njegovih  sudionika.

L. O.