Hrvatsko predizborno kozilište pardon kazalište

Hrvatsko društvo ušlo je u predizbornu kampanju i već su obrisi planova i programa konstruirani. Bez obzira jesmo li u realizmu ili apokaliptičkom vremenu, možemo reći da je naše društvo poprimilo obrise i konture zoološkog vrta u kojemu jedni bleje, a drugi kukuriču. Kokošinjac i „kozilište“ hrvatska su stvarnost bez presedana. Možda se samo radi o „ hipnotiziranim likovima“ od kojih nitko ništa nije znao i koji uopće nemaju osjećaja za hrvatsku realnost? Bez obzira konzumiramo li iskrivljenu stvarnost ili smo realisti kojima više ništa ne može ublažiti osjećaj ravnodušnosti, ili oni koji se bude kao poslije kukurikanja pivca i pokušavaju sagledati, prozrijeti silne manipulacije, lažne interpretacije koje nam se svakodnevno serviraju, svi mi svjedočimo još jednom predizbornom političkom kazalištu. Zapravo u širokom spektru negativnih osjećaja više ne postoji ni jedan koji nisam prošao i poslušao od silnih sranja, pa i od ovih predstavljenih programa, koji bi trebali biti programi oporavka i budućnosti. Sve i da jesu, tko su ti koji će ih primjenjivati, koji će imati dovoljno znanja, vještine, iskustva i hrabrosti? Tko su ti koji kao po nekoj matrici kad zasjednu neće naglo omekšati od svojih gromoglasnih predizbornih obećanja? I u konačnici tko su ti koji će moći odgovoriti i s aspekta svjetske krize koja se ponovno najavljuje, jer ni ona prethodna nije sanirana na način na koji je trebala biti. Iako se Hrvatska nalazi na prekretnici, iako je ovo društvo deficitarno i u vremenu i novcu, a izgleda i u prostoru, jer srpsko pravosuđe proširuje svoju nadležnost i na naš hrvatski prostor. Ništa se na žalost na ovim izborima neće promijeniti. Sve će i nadalje biti poprilično maglovito unatoč iznesenim programima , osim pitanja međusobnog odnosa politike, političara i građana. Politika i političari neće uvažavati hrvatsku javnost, a građani će i dalje gubiti svako povjerenje prema politici i političarima. I dalje ćemo gledati patološko stanje, čuditi se gdje je nestao sustav vrijednosti, i pitati se kako pokrenuti stvari i izgraditi neke nove odnose i vrijednosti zasnovane na povjerenju. I tako se vrtimo u začaranom krugu hrvatskog kokošinjca od izbora do izbora. Ovi izbori bit će na žalost samo još jedno prijelazno razdoblje, u kojem priliku trebamo tražiti u nekim novim ljudima, ali ne ljudima kao takvima, već u ljudima u funkciji znanja i razvojne politike. Ljudima koji će provesti reforme, koji će mladima omogućiti da postanu generator suvremenog, dinamičnog društva, Ljudi koji će stvoriti uređenu, civiliziranu zemlju, s uređenim odnosima, izgraditi ugled, povjerenje u svijetu. U međuvremenu pokušajmo se sami učiti promjenama, u kojima ćemo vidjeti prilike i mogućnosti, a ne samo rizik i opasnost. Mijenjati se, osjetiti želju za pobjedom i pobjeđivati. Shvatiti da živimo u svijetu gdje ne postoji nikakvo jamstvo naše sigurnosti, i nadati se da će se napokon izgraditi društvo koje će pružiti šansu svakome od nas, i po pravilima igre koja će važiti za sve. U hrvatskom kokošinjcu, koji u zadnje vrijeme postaje i kazalište za maske prema biračima u kojem se fotoshopom mijenjaju lica i naličja istoga s ciljem da postignu mladolikost i simpatije birača koje su davno izgubili. Ako ništa od ovog nije prihvatljivo, postoji jedna zgodna misao koju mogu predložiti, a koja zapravo pokazuje kolika je vjera u naše političare. Predlažem da se na sljedećim izborima uvede na glasački listić sa tekstom:“Nisam ni za jednog od predloženih s liste”. Ukoliko više od 50% glasača zaokruži ovo polje, izbori se ponavljaju, a svim kandidatima s te liste se zabranjuje kandidiranje na izborima u sljedeće četiri godine.I dok u hrvatskom kokošinjcu čujem samo kukurikuuuuu i beeebeeebee, poželim čuti i neke druge tonove.