Džoni Dubravčić (52) dragovoljac je Domovinskog rata, jedan od osnivača Bad Blue Boysa, volonter vatrogasac u DVD-u Sinac… Mnogo je puta spašavao tuđe domove i ironijom sudbine ostao bez svojega. Njegovu, sada već bivšu, kuću nije progutao požar već hipotekarni kredit naslijeđen od oca. Prošle subote taj je mirni čovjek dostojanstveno napustio svoj dom i sve što je imao u njemu.
Živi skromno od socijalne pomoći, odnosno naknade za nezaposlene branitelje jer vojnu mirovinu nije tražio unatoč PTSP-u i gotovo dvije godine boravka na ratištu. Od države za koju se borio nikada ništa nije tražio. Sada se našao na vjetrometini, onoj životnoj.
Ruku pomoći odmah su mu pružili prijatelji. Najavljuju nove akcije s ciljem da da se Džoniju osigura smještaj dostojan čovjeka. Naša Hrvatska ima sjajne zakone. Koje malo tko provodi u praksi. Tako se iz Ministarstva branitelja rado hvale sa novim Zakon o braniteljima gdje stoji kako hrvatski branitelji imaju pravo na stambeno zbrinjavanje. Istodobno, kategorija braniteljskih stanova uopće ne postoji. Džoni i mnogi njemu slični su ostali obespravljeni, s posljedicama rata koji ih pritišće.
Otočac se poput većeg dijela Hrvatske suočava s odlaskom stanovništva. Sve nas je manje, a i ovo što nas je ostalo više živimo neki virtualni, nestvarni život koji je nekome draga mama, a drugima zla maćeha. U cijelu priču uključili su se dečki iz braniteljskih udruga, Džonijeva braća po oružju. Uporni su i ne popuštaju lako. Jer se Džoni borio za Domovinu, ali je ostao bez doma. Mi stariji znali smo se ranije rugati bivšem Savezu boraca NOB-a jer su se zdušno zalagali za svoja prava. Pri tome su imali čvrst oslonac u lokalnoj i državnoj politici. Čini se kako od njih nismo ništa naučili. Barem to da je za svaki dijalog i rješavanje problema potrebno dvoje. I samo malo dobre volje.
M.S.
