Kako li to lijepo zvuči – raj na kugli zemaljskoj, uživanje za svakoga, opuštenost i zadovoljstvo bez granica. Ne, nije to opis propalog Rimskog carstva, nego način na koji se promovira turističko središte pored Novalje, odnosno prekrasna prirodna plaža Zrće. Poseban pečat toj turističkoj destinaciji dao je nedavno i ministar turizma svojim kratkotrajnim posjetom. I pohvalio se da je broj noćenja u Novalji u lipnju porastao u odnosu na prošlu godinu. Igrom slučaja tih sam dana bio u prolazu tom turističkom destinacijom i čuo sasvim drugačiju priču.

Ugostitelji se žale na slab promet i osim pekara koji zarađuju na trokut-pizzama posjetitelji sa Zrća nisu baš neki zahvalni gosti. Moglo bi se reći – veliki promet, a mala zarada za sve osim za vlasnike tamošnjih klubova. No, koliko oni zarađuju, Novaljcima nije poznato, jer nisu registrirani u Novalji, odnosno ne plaćaju porez lokalnoj zajednici!? Nadalje, u razgovoru s mještanima čuo sam žalopojke kako gosti često odlaze ne plaćajući smještaj, oštećuju apartmane, a za turističke izlete brodom, restoranske izlaske ili posjete drugim kulturno-zabavnim sadržajima nisu nimalo zainteresirani. Nije ni čudno, jer ti tzv. turisti su osobe koje čitave godine žive istim načinom života. Vrhunac im je izlazak po noćnim klubovima i barovima, spavanje tijekom prijepodneva i popodnevno pripremanje za noćno tulumarenje. Stoga je konstatacija o turističkom ‘bumu’ ili pozitivnom turističkom efektu Zrća vrlo upitna. Usporedbe radi, pitam se kako Austrija ima veći prihod samo od ljetnog turizma nego Hrvatska? A nema razularenih središta ili kako volimo reći – novih Ibiza, koje sve više reklamiramo i nudimo od Hvara do Umaga. No, naši susjedi, zamislite, na svojih nekoliko jezera u odnosu na našu prekrasnu obalu nude obiteljski i elitni turizam, jedrenje i veslanje, planinarenje ili inspirativne šetnje.

Na taj način nemaju, između ostalog, problema sa silnim otpadom, kojeg je Novalja prepuna, jer komunalni radnici jednostavno ne mogu sve počistiti. Tamošnji turisti ne samo da teroriziraju nemoralom i neekološkim ponašanjem nego i cjelonoćnim urlanjem i pravljenjem buke u mirnoj Novalji. Zanimljivo je da ništa od toga lokalne turističke radnike ne interesira. Ili možda stvarno nisu ni čuli za, recimo, aktualni zakon o zaštiti od buke. O drogi i pijanstvu da i ne govorim.

Što se tiče mog ponovnog dolaska u Novalju, dobro ću o tome razmisliti. Nažalost, na isti su način reagirali i svi ostali u mom društvu (k tome nisu baš neki konzervativci), što potvrđuje pitanje – ide li uistinu novaljski turizam u pravom smjeru?

Žarko Delač