Četvrtoga dana zaredom od „senzacije“ nevladine udruge Amnesty International iz Zagreba o navodnom premlaćivanju veće skupine ilegalnih migranata od strane hrvatske policije o tome tzv. incidentu šute BiH mediji. Iako se navodni sukob dogodio u Unsko-sanskom kantonu, o svemu šute kantonalni mediji. Čak niti najjači BiH mediji o toj vijesti nisu objavili niti slova, dok uredno svakoga dana izvještavaju o međusobnim sukobima migranata, ozlijeđenima od uboda noževima, pljačkama i paljevinama objekata u kojima ilegalno (pa čak i legalo) borave.
S obziro da je riječ o jednoj od nevladinih udruga u RH iz koje se inače vrlo rijetko oglašavaju, ovu medijsku afirmaciju treba promatrati kao način potvrde kako se nešto korisnoga radi po pitanju ljudskih prava i u vrijeme korona-epidemije. U BiH uzbuni od strane zagrebačkog Amnesty International nitko nije posvetio gotovo nimalo pažnje. Zašto? Građanima je posvuda „puna kapa“ migranata, a državni vrh u tome smislu ima pune ruke posla. Novca kronično nedostaje, migranti i dalje nemaju dokumenata, a korona je dodatno uzrokovala gotovo nezamjetljive dolaske turista na to područje. Građani Bihaća odavno ističu kako im se turizam srozao do neprepoznatljivosti, a inače uhodani trgovački putovi svedu se tek na minimalne shoping-vikedne hrvatskih građana. Svoj obol ukupnoj situaciji dao je odnedavni novi val epidemnije COVID-19 u toj državi.
Novi agens razdora dali su predstavnici Republike Srpske koji javno ističu teoriju po kojoj se službeno Sarajevo ne želi boriti protiv najezde migranata. Razlog je, navodno, činjenica da će veći dio ilegalnih migranata u konačnici dobiti azil i postati BiH građani na čije glasove računaju članovi Izetbegovićeve SDA, najjače muslimanske stranke u našem susjedstvu. Činjenica da BiH i dalje prešutno dopuštaju dolazak tisuća izbjeglica ide u prilog ovim tvrdnjama. Zato se Milorad Dodik i Republika Srpska sve otvorenije protive bila kakvim pokušajima izgradnje kampova i prijema migranata na svojem području. Narodna poslovica „što ste htjeli-to ste dobili“ pritišće BiH više od uznapredovale korone jer je održavanje kampova za migrante financijski zahtjevno. Dodamo li ovome mnoge migrante u bolnicama i po zatvorima zbog sukoba noževima i palicama, onda je sasvim izvjesno da krivnju treba malo proširiti. Pa makar i na Hrvatsku. Tome najbolje služe naše nevladine udruge. Bez obzira na količinu istina i neistina važno je dokazati njihovu vječitu „zabrinutost“. Još malo pa će središtem Zagreba opet koračati tzv. nevladini aktivisti noseći već zaboravljene natpise „Ilegalni migranti-dobro nam došli“ ili „Ilegalni migranti su naša braća“. Doista je dobro da se netko brine o ljudskim pravima, jedino je pitanje što je s ljudskim obvezama?
M.S
