U Rijeci će se danas održati konferencija za tisak UHDDR-a grada Rijeke na temu „JADOVNO (1941.)-IZMEĐU PIJETETA I ČETNIČKO-KOMUNISTIČKE PROVOKACIJE”. Bit će to najava prosvejda kojega će hrvatski dragovoljci organizirati na Jadovnom 2. rujna, kada će pročetnička udruga ”Jadovno 1941.” iz Banja Luke pod vodstvom Dušana Bastašića na Jadovnom održati komemoraciju. Onog istog Bastašića koji je prije nekoliko godinja tijekom komemoracije na Jadovnom izrekao doista sramotne riječi:
-Tzv. Domovinski rat (1991.) do zločinačke akcije Oluja (1995.)
za hrvatske je Srbe samo nastavak djelovanja, nažalost uspješan, onih snaga za koje smo mislili da ih je antifašistički pokret 1945. godine porazio!

Da je moderna Hrvatska fašistička, kako tvrdi D. Bastašić, on i njegova bradata bratija ne bi niti prešli granicu RH. Ovako nam svake godine dolazi trovati javnost, s ikonografijom koja nema nikakve veze s antifašizmom, a Policija je u više navrata privela nekoliko bradatih spodoba s majicama na kojima je bio lik ratnog zločinca Draže Mihajlovića. Bio je to dovoljan razlog da se Srpsko narodno vijeće u RH već nekoliko godina distancira od ove četničke grupacije pa će danas u 12 sati na Jadovnom imati svoju komemoraciju. No i tu su se neke stvari smekšale. Unatrag desetak godina neprestano se spominjala brojka od gotovo 50 tisuća ubijenih ljudi. Sada se spominje do 10 tisuća. Kao da činjenica postojanja ovoga gubilišta nije sama po sebi dovoljno strašna. Pisac Remark je kazao kako je smrt jednog čovjeka tragedija, a smrt milijuna je statistika. Zbog gotovo 25 milijuna ubijenih i izgladnjelih sunarodnjaka ovaj se izraz pripisivao Staljinu, „bratu od zanata“ A. Hitlera. Jedan je bio fašista, a drugi antifašista. Nije ovo nikakva povijesna podvala, nego li samo paradigma po kojoj nikada nije sve bijelo, niti crno. Postoji i puno nijansi.
Zbog čega se na Banjalučkoj komemoraciji na Jadovnu pojavljuje četnička ikonografija? Već dugi niz godina Srbija se trudila ratnog zločinca Dražu Mihajlovića prikazati antifašistom. Sada je i aboliran. Moglo bi se dogoditi da iz povijesnih arhiva Srbije počnu nestajati fotografije i pisana korespondencija iz kojih je bjelodano kako su četnici u II. svjetskom ratu usko surađivali s Nijemcima i Talijanima. Prije godinu dana četnici su kod naših susjeda postali antifašisti. Debakl povijesti, svijesti, etike, morala ili ‘ko zna čega? Dolazak na Jadovno i pijetet žrtvama ustaškog logora za neke je ipak način da uvijeno kažu kako smo svi krvavi ispod kože. S komemoracijom neki žele baciti u drugi plan činjenicu kako je Republika Srpska stasala na zvjerskim zločinima Srebrenice. Agresija na Hrvatsku i okupacija četvrtine državne teritorije u Domovinskom ratu dogodila se jer su se Srbi bojali samoga spomena Hrvatske, republike bivše države u kojoj su rođeni i živjeli. Dok neko nije izjavio „bezvremensku mudrost“ o ugroženosti Srba. Uz dužan pijetet svakoj ubijenoj žrtvi, mnogi, nažalost,pokušavaju s plitkom psihologijom i ex-YU metodama specijalnog rata iznivelirati krivnju. Kasne „samo“ 70 i kusur godina. Generacije koje su pobijedile u Domovinskom ratu, kao i njihova djeca, nemaju razloga za osjećaj krivnje. Svatko treba odgovarati za vlastite greške.

V. I.