Danas se u svijetu obilježava Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece. Poruka mu je uključivanje djece i njihovo aktivno sudjelovanje u pripremi i provođenju svih aktivnosti povezanih s prevencijom – kome se sve mogu obratiti, gdje mogu potražiti informacije i zaštitu, kako se mogu aktivirati u društvu i zahtijevati da djeca budu zaštićena i sigurna.

Povodom Svjetskog dana prevencije zlostavljane  djece portal Lika Online razgovarao je s g. Dragom Babićem, dipl. iur., stručni radnik-pravnik I. vrste u Obiteljskom centru Ličko-senjske županije.

Lika Online: Gospodine Babić  što obilježavamo na današnji dan?

Drago Babić: U cijelom se svijetu 19. studenoga obilježava kao Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece. Prvi puta se započeo obilježavati 2000. godine  i veže se za Međunarodni dan Konvencije o pravima djeteta 20. studenoga – danom kada je 1989. godine donijeta Konvencija o pravima djeteta. Obilježavanje ovog datuma još je jedan od načina na koji se javnost pokušava potaknuti da promišlja o problemu prevencije nasilja nad djecom.

Lika Online: Od kada se obilježava taj dan u Republici Hrvatskoj?

Drago Babić:  Ured pravobraniteljice za djecu je jedna od najvažnijih karika sustava kojoj je zadatak borba za prava djece i u tom kontekstu, borba protiv zlostavljanja djece. Upravo je navedeni Ured pravobraniteljice za djecu započeo obilježavati ovaj dan. Od 2007. godine, na poziv WWSF children (Women’s World Summit Foundation), Ured pravobraniteljice za djecu postaje aktivni član Međunarodne koalicije 128 zemalja svijeta i 781 svjetske organizacije koja ostvaruje kampanju za prevenciju nasilja nad djecom i zlostavljanja djece.

Lika Online: Koji su razlozi da se obilježava ovaj dan?

Drago Babić: Razloga za obilježavanje ovog dana ima napretek. Ako se vratimo 8 godina unatrag,  2003. godine Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba provela je istraživanje o nasilju nad djecom u 25 osnovnih škola u 13 gradova u Hrvatskoj, kako bi dobila neke podatke o učestalosti nasilja nad djecom u Hrvatskoj. Podaci su bili poražavajući i upozoravajući –  svako četvrto dijete (27%) doživljavalo je neki oblik nasilja u školi svakodnevno – s time da je 19 % djece činilo pasivne žrtve, koje ne čine nikakva nasilnička ponašanja.

 Gledajući kroz povijest, dramatičan porast zlostavljanja djece u svijetu dogodio se od 1974. godine, kada je broj prijavljenih slučajeva zlostavljanja porastao na alarmantnih 60 000! Do 1980. godine prijavljen je 1,1 milijun zlostavljane djece, a 1989. godine se ta brojka povećala na 2,4 milijuna! Te iste godine između 1 200 i 5 000 slučajeva zlostavljanja je rezultiralo smrću.

Hrvatska, na žalost, nije izuzetak. Osim što je prisutno i nasilje prema djeci od strane vršnjaka, prisutno je i nasilje nad djecom od strane odraslih osoba. Statistika neumoljivo otkriva da su svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak u Hrvatskoj do 14. godine doživjeli neki od oblika seksualnog zlostavljanja.
Od 2001. do 2006. (prema podacima Državnog zavoda za statistiku) ukupno je 4 202 osobe bilo prijavljeno za kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe (od njih  4 202 prijavljenih, 2991 je bilo optuženih, a 2 398 osuđenih). Zanimljiv je podatak, također Državnog zavoda za statistiku, da je broj prijavljenih zlostavljača u stalnom porastu.

U posljednjih 5 godina situacija nije ništa bolja. Posebno se ističe vid seksualnog zlostavljanja djece. Prema podacima Vijeća Europe svako peto dijete je danas seksualno zlostavljano. To je vrlo uznemirujući i porazan podatak.

Lika Online: Što se čini da se zaustavi seksualno nasilje kod nas?

Drago Babić: S obzirom na činjenicu da je seksualno nasilje nad djecom jako izraženo i Republika Hrvatska je ustala protiv takvog vida nasilja nad djecom. Ove godine je pokrenuta Kampanja „Jedno od pet“ koja ima dva strateška cilja:

  1. promicanje potpisivanja, ratifikacije i provedbe Konvencije Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja  i seksualnog zlostavljanja; i
  2. pružanje znanja i praktičnih rješenja za sprječavanje i prijavljivanje seksualnog nasilja nad djecom i to djeci, njihovim obiteljima/skrbnicima i društvu, a time i podizanje razine svijesti o stvarnim razmjerima seksualnog nasilja nad djecom.

Budući da je nositelj Kampanje Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koje je naš osnivač, i obiteljski centri u Republici Hrvatskoj uključili su se u provedbu ove Kampanje. Obiteljski centar Ličko-senjske županije je dana 10.03.2011. u Gospiću održao Okrugli stol pod nazivom „Jedno od PET“. na Okruglom stolu predstavljeni su ciljevi Kampanje,  Konvencija VE o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, TV spot i knjižica za laku noć: „Kiko i ruka“, Smjernice – „Pravilo donjeg rublja“, uspoređeni su podaci Kampanje i podaci s kojima trenutno raspolažu različite institucije u Ličko-senjskoj županiji, te su razmijenjena iskustva vezana za ovu bolnu tematiku koja predstavlja problem današnjice. Rezimirano, i u našoj je zemlji prosjek 20% seksualno zlostavljane i iskorištavane djece, što potvrđuju i statistike i sve učestaliji napisi u dnevnom tisku. Prema podacima iz Policijske uprave i Centara za socijalnu skrb, evidentirana su 3 počinitelja nasilja nad djecom. Samim time, vrijeme je, ukazati na posljedice koje takav čin ostavlja na dijete i poduzeti sve moguće mjere kako bi se preveniralo, spriječavalo, educiralo i dodatno senzibiliziralo ne samo stručnjake već i širu javnost o toj poražavajućoj činjenici. Upravo, s tim razlogom VE pokrenulo je Kampanju kojoj se pridružila i RH, te izradila Akcijski plan provedbe VE za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom u Republici Hrvatskoj.

Lika Online: Koje su bitne značajke spolnog zlostavljanja djece?

Drago Babić: Svaka osoba može biti ona koja spolno zlostavlja dijete, pa čak i one koje su srodno vrlo bliske djetetu, kao što su roditelji, bake i djedovi, te ostala rodbina i ostale bliske osobe npr. majčin ljubavnik, susjed, dadilja. Spolno zlostavljanje obuhvaća širok spektar aktivnosti od zajedničkog gledanja pornografskih filmova i časopisa, do promatranja odraslog pri masturbiranju ili spolno obojene igre, dodirivanja, masturbacije, te oralnog, analnog i genitalnog snošaja. Dijete može biti spolno zlostavljano od najranije dobi. Ono jednostavno ne može shvatiti što se događa. Prisiljava se nagradama i prijetnjama. Zlostavljači koji spolno zlostavljaju dijete, rijetko vrše i tjelesno nasilje nad djetetom, te su najčešće vrlo brižni i osjećajni, koliko se to uopće može reći! Šutnja se osigurava mitom, a istodobno se na dijete prebacuje krivica i odgovornost.

U slučajevima kada je prisutno seksualno zlostavljanje djeteta, ovdje možemo izdvojiti neke od najučestalijih, kao što su:

Fizički indikatori kod spolno zlostavljane djece: poderano, zamrljano ili okrvavljeno donje rublje, bolovi ili svrbež u području genitalija, bolovi pri hodanju ili sjedenju, modrice ili krvarenje genitalija, spolne bolesti, česte urinarne ili gljivične infekcije.

Indikativno ponašanje spolno zlostavljane djece: povučenost ili kronična depresivnost, izrazita zavodljivost, obrtanje spolnih uloga, pretjerana zabrinutost za braću/sestre, nisko samopoštovanje, nedostatak samopovjerenja, umanjuje svoju vrijednost, problemi s vršnjacima, nagle i velike promjene u težini (gubitak ili povećanje), pokušaji samoubojstva, loša emocionalna kontrola, nagli problemi u školi, nelagoda pri fizičkom kontaktu ili fizičkoj blizini, pokazivanje neprikladne seksualne igre ili razumijevanja seksa s obzirom na dob, promiskuitet.

No, usprkos tome što je problem seksualnog zlostavljanja djece postao primarno važan, to nije i jedini vid zlostavljanja djece.

Lika Online: Navedite nam preostale vidove zlostavljanja djece i recite nešto više o njima….

Drago Babić: Postoje još 3 vida zlostavljanja djece, a to su:

Tjelesno zlostavljana djeca
Tjelesno zlostavljana djeca su namjerno ozlijeđena djeca ili ona koja su ozlijeđena zbog nedostatka nadzora.

uobičajeni tjelesni indikatori zlostavljanja: neobjašnjive modrice (različitih stupnjeva zacjeljivanja), ljudski ugrizi, iščupana kosa, neobjašnjive opekline (npr. od cigareta), neobjašnjivi prijelomi, posjekotine ili ogrebotine….

indikativno ponašanje tjelesno zlostavljanje djece: samodestruktivno ponašanje, povučenost ili agresivnost, neugoda pri fizičkom kontaktu, dolazi u školu ranije ili kasni, kao da se boji ići kući, kronično bježanje od kuće, žali se na bolove ili se kreće s nelagodom, nosi neprikladnu odjeću s obzirom na vrijeme, kako bi se pokrilo tijelo…..

 Najvažnije je za napomenuti da su ozljede uzrokovane tjelesnim zlostavljanjem najčešće samo privremene, dok su emocionalni ožiljci prouzrokovani nasiljem mnogo češći, dugotrajniji, te često i mnogo opasniji.

 Emocionalno zlostavljana djeca

 Emocionalno zlostavljanje je najteže za odrediti. Ukratko, može se odrediti kao kroničan stav ili postupanje roditelja (ili djetetovih skrbnika) koje ometa razvoj djetetove pozitivne slike o sebi. Događa se da roditelji previde djetetove potrebe, kada su ljuti ili umorni i prednost daju svojim potrebama. Dijete reagira ljutnjom, razočarenjem, zbunjenošću. Ožiljci su unutrašnji, ali posljedice mogu biti teže nego u ikoje druge vrste nasilja. Jedna se vrsta nasilja odnosi i na djecu koju roditelji doživljavaju negativnima već od samog rođenja, ili i prije. Kada roditelji zlostavljaju djecu može se pojaviti i tzv. sindrom Pepeljuge, a to znači da dijete osim roditelja počinju zlostavljati i ostala braća i sestre, kako bi na neki način zaštitili sebe sklopivši “savezništvo” sa jakim i opakim roditeljem.

Fizički indikatori kod emocionalno zlostavljane djece: poremećaji govora, kašnjenje u fizičkom razvoju, ovisnosti, povećanje ozbiljnosti postojećih stanja, kao što su astma ili alergija.

Indikativno ponašanje emocionalno zlostavljane djece: poremećaji navika (ljuljane, sisanje prsta), antisocijalno ili destruktivno ponašanje, pasivnost ili agresivnost – ekstremi u ponašanju, delinkvencija, kašnjenje u razvoju.

Zanemarivana djeca

Emocionalno zanemarivanje može biti više ili manje otvoreno, odnosno, zatvoreno i može se očitovati čak i prije djetetova rođenja, npr. roditeljevim konzumiranjem alkohola, upotrebom droga, lošom prehranom i slično. Zanemarivanje djece se određuje kao nesposobnost uspostave pozitivne emocionalne veze s djetetom.

Fizički indikatori kod zanemarivane djece: napuštanje, nezadovoljene medicinske potrebe, konzistentni nedostatak nadzora, stalna glad, neprikladna odjeća, higijenska zapuštenost, uši, napuhnuti trbuh, izgladnio izgled.

Indikativno ponašanje zanemarivane djece: stalno pokazuje umor ili bolest, spavanje na nastavi, krađa hrane, prosjačenje od suučenika, izjavljuje da roditelja/staratelja nema kod kuće, često izostaje iz škole ili kasni, samodestruktivnost, napuštanje škole.

Lika Online: Kako se boriti protiv zlostavljanja djece?

Drago Babić: U vremenu kada su statistike ovako porazne, važno je imati na umu da je odgovornost za dobrobit djece na svakom od nas pojedinačno. Važno je prijaviti svaku sumnju na zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta nadležnim institucijama, a to su Centar za socijalnu skrb, policija i Državno odvjetništvo.

Iako smo zabrinuti i čini nam se da se u nekoj obitelji događa nešto što nije dobro, često nam je teško donijeti odluku da prijavimo našu sumnju. Često mislimo da pretjerujemo, oklijevamo jer nemamo dokaze za zlostavljanje djeteta, bojimo se da ćemo pogriješiti ili mislimo da ćemo uništiti djetetovu obitelj. Često mislimo da će netko drugi vidjeti i prijaviti, a nerijetko se plašimo osvete prijavljenih roditelja.

Važno je imati na umu da Obiteljski centar Ličko-senjske županije prijavljuje svaku sumnju na zlostavljanje i mi ne moramo biti 100% sigurni niti moramo imati dokaze za našu sumnju. Nakon što obavijestimo o sumnji, zadaća nadležnih institucija je utvrditi što se dogodilo i poduzeti određene korake i mjere kako bi zaštitili dijete i pomogli obitelji da riješi problem. Drugim riječima, obavijest o sumnji na zlostavljanje djeteta omogućuje da dijete, ali i cijela obitelj dobije pomoć.

Vrlo često naša sumnja da se događa nešto što nije u redu je opravdana. Važno je imati na umu da je zlostavljano dijete bespomoćno i treba našu pomoć da ga zaštitimo. Držim da je svakako bolje sumnjati i prijaviti pa pogriješiti nego čekati da budemo sigurni i time ostaviti dijete samo u problemima koji su preteški da bi se samo nosilo s njima.

Također, vrlo važnu ulogu u suzbijanju nasilja i zlostavljanja nad djecom ima i prevencija zlostavljanja djece.

Nekoliko je načina na koje je moguće pridonijeti prevenciji zlostavljanja i zanemarivanja djece:

* povećati razumijevanje problema – većina stručnjaka smatra da je incidencija ove pojave veća nego što to govore statistike;
* povećanje razumijevanja specifičnih termina – zlostavljanje i zanemarivanje ima više oblika, obično se unutar obitelji pojavljuje više od jednog oblika zlostavljanja;
* usmjeravanje na razumijevanje uzroka – niz je razloga zašto dolazi do zlostavljanja u obitelji (npr. zlostavljanost roditelja u djetinjstvu, neiskustvo roditelja, intenzivni stresovi, ovisnost…)
* podržavanje programa koji pomažu roditeljima – edukacija roditelja, savjetovališta za roditelje u zajednici te programi u školama i vrtićima pomažu zaštiti djece koja žive u rizičnim obiteljima;
* izvješćivanje nadležnih službi o opravdanoj sumnji na zlostavljanje i zanemarivanje;
* širenje informacija i zastupanje djece u javnosti
* širenje mreže zaštite djece u zajednici – važno je zastupati djecu u različitim tijelima u zajednici koja pridonose njihovoj zaštiti;
* reagirati u konkretnim situacijama kada treba zaštititi dijete.

Lika Online: Koje od navedenih preventivnih aktivnosti provodi Vaš Obiteljski centar? Možete li nam predstaviti ustanovu u kojoj radite?

Drago Babić: Uz već navedenu i opisanu Kampanju pod nazivom „Jedno od PET“ Obiteljski centar Ličko-senjske županije, inače ustanova Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koja je osnovana za područje cijele Ličko-senjske županije, provodi svoje preventivne aktivnosti. Od onoga što smo proveli od osnutka naše ustanove ističemo Nacionalnu kampanju za ukidanje tjelesnog kažnjavanja djece, koju smo proveli u školama i vrtićima diljem naše županije te s istom upoznali oko 200 roditelja djece polaznika vrtića i škola u našoj županiji, kao i njihove odgajateljice, te nastavnike. Uz navedeno, u sklopu programa „Izazovi roditeljstva“ u suradnji sa školama i vrtićima provodimo radionicu „Da pozitivnom roditeljstvu-NE tjelesnom kažnjavanju“ kojom roditelje djece odgojno-obrazovnih institucija upozoravamo na štetnost tjelesnog kažnjavanja djece, te ih usmjeravamo na pozitivno roditeljstvo, ukazujući im na načine ostvarivanja istoga.

Uz preventivni rad, Obiteljski centar Ličko-senjske županije, kao što sam već istaknuo ukoliko sazna da je došlo do nasilja nad djetetom, odnosno ukoliko se posumnja u nasilje, isto odmah prijavljuje nadležnoj Policijskoj postaji i nadležnom Centru za socijalnu skrb. Moramo istaknuti da se nasilje najčešće događa unutar obitelji, da se žrtve, pa tako i djeca ponašaju pasivno uslijed nasilja, odnosno zlostavljanja i to na način da šute i boje se priznati isto iz osjećaja straha i srama zbog tog priznanja. Kako bi poboljšali odnose među roditeljima s ciljem da se postigne što skladniji odnos među svim članovima obitelji, odnos kojim će se prevenirati da se dogodi nasilje i zlostavljanje u obitelji, napose nad djecom, organiziramo Školu za roditelje, koju smo do sada provodili u Senju i Gospiću. U okviru Programa Baby fitness koji je namijenjen bebama do 1. godine starosti i njihovim roditeljima, imamo radionicu: „Discipliniranje male djece“ kojom se ukazuje na discipliniranje djece bez nasilja.

Uz navedeno, tj. provođenja preventivnih programa namijenjenih djeci, mladima, roditeljima, obiteljima, provodimo pojedinačno i grupno pravno, psihološko i sociopedagoško savjetovanje. Posebno moram istaknuti da su sve naše usluge besplatne za naše korisnice i korisnike i za Vaš dolazak nije potrebna ničija uputnica, već je dovoljno da dođete u Obiteljski centar Ličko-senjske županije ili nam se javite putem e-maila i telefona, bilo radi dogovora za savjetovanje kod nas ili pak savjetovanja putem e-maila ili telefona. Također, naglašavam da je svako naše savjetovanje povjerljivo.

Lika Online: Na koje kontakt brojeve i e-mail adrese vam se mogu obratiti stanovnici naše županije?

Drago Babić: Prije svega napominjem da je radno vrijeme Obiteljskog centra Ličko-senjske županije slijedeće: Ponedjeljkom srijedom i petkom radimo od 08-16 sati, a utorkom i četvrtkom od 08-20 sati, s naznakom da psiholog i pravnik utorkom i četvrtkom rade od 12-20 sati. Sjedište Obiteljskog centra Ličko-senjske županije je u Senju na adresi: Juriše Orlovića 2. Kontakt broj na koji nam se možete javiti jest: 882-122, možete nam pisati na e-mail: obiteljski.centar.licko-senjske.zupanije@gs.t-com.hr  Također, imamo i svoju web stranicu preko koje se svi žitelji naše županije mogu upoznati s našim radom, dovoljno je upisati: www.oclsz.hr kako bi se otvorila naša web stranica. Dakle, ako Vas muči neki problem osobne naravi, ukoliko imate dijete s poremećajima u ponašanju, ukoliko imate pravna pitanja vezana uz brak, odnose roditelja i djece, medicinski potpomognutu oplodnju, konkretno ukoliko imate bilo koji problem vezan za odnose u vašoj obitelji, bilo u smislu da problem koči napredak odnosa, bilo u smislu da Vaše postojeće odnose poboljšate, javite nam se s povjerenjem!

H.J./Lika Online