Nastup popularnog Marka Perkovića Thompsona okupio je uoči Božića gotovo 2 000 ljudi u Gradskoj sportskoj dvorani u Gospiću. Fakat je to bilo najveće lanjsko okupljanje u središtu Ličko-senjske županije. Nije se dogodio niti jedan incident, koncert je bio za pamćenje i svaka čast organizatorima na trudu oko toga događaja. Dobre vibracije proširile su se i na Otočac, Korenicu, Gračac, Karlobag, Perušić, Lovinac i mnoge manje sredine odakle su pristigli posjetitelji toga koncerta.
Već smo natuknuli pitanje čiji cilj nije umanjivanje jednog svakako dobrog događaja. Budući se prodajom ulaznica teško mogao podmiriti cijeli koncert ostaje pitanje koliko je novca izdvojeno iz gradskog proračuna da bismo vidjeli i čuli tu mega zvijezdu? Treba vjerovati u iskrenost čelnih ljudi Grada Gospića koji će uskoro javno objaviti o kojoj je sumi riječ. Da ne bi bilo dezinformacija tipa „čuo sam da to košta XXXX kuna“! A da pri tom netko nesuvislo pokuša u taj trošak ubaciti i tzv. gradski domjenak na Trgu S. Radića kojemu je uoči Božića svjedočilo jedva 20-30 građana.
Ono što je jednim dijelom obilježilo taj koncert jest obraćanje publici i čestitke gradonačelnika Gospića Karla Starčevića upućene nama posjetiteljima. Inače sam hladan na poruke vlasti „odozgo“, ali moram priznati da mi je zaigralo srce na govor koji sam čuo. U duhu Božića gradonačelnik Starčević je istaknuo vrijednosti za koje se valja boriti. To su Bog, Domovina i obitelj. Tu se svakako nije imalo što dodati ili oduzeti jer je riječ o bezvremenskim, univerzalnim temeljima bitka modernog čovječanstva. Govor je bio prožet s mnoštvom pozitivnih emocija koje Starčević svakako ponešto drukčije osjeća od nas većine. Kao dokazani domoljub najbolje godine života proveo je izvan Domovine i zna kako je to biti daleko od svojega zavičaja.
U Gospiću malo ili vrlo malo novoga
Drugi dio te domoljubne sage bio je vezan uz sve učestalije odlaske Gospićana izvan granica Hrvatske. Starčević je i za to imao odgovore pozivajući mlade da ostanu u svojem gradu. E, tu je pomalo zaiskrilo! U ljudskom reviru zvanom Gospić za dosadašnjeg mandata Karla Starčevića nije otvoreno skoro niti jedno novo radno mjesto. A na vlast je došao obećavši 500 novih radnih mjesta već u prvoj godini mandata. Mladi bi svakako ostajali u Gospiću kada bi im bila osigurana egzistencija. Zato su posjetitelji koncerta pristigli izvan Gospića na ove riječi pljeskali, a domicilni malo zviždali, malo pravili grimase, malo gledali u pod. Kada bi se danas javno pravila analiza sve loošije demografske slike grada Gospića gradonačelnik Starčević bi svakako jednim dijelom okrivio prethodnu gradsku ekipu iz redova HDZ-a. Tu bi bio u pravu jer se oni nisu pretrgli da bi ukupno stanje bilo bolje. Ali je Starčević ipak morao znati po kojim on nam to osnovama daje sva ona pusta obećanja koja su ga i dovela na vlast. Danas reći „nisam znao da je stanje u Gradu tako loše“ djeluje kao dupla pljuska sebi samome, kao labuđi pjev jedne politike koja se ne može vječno opravdavati atavizmom prethodne, zaista podosta uspavane političke regimente.
Zato svima nama u 2019. godini želimo više iskrenosti i transparentnosti vladajućih garnitura svih razina. Transparentnosti koja se svakako ne ogledava privatnim i primitivnim dijeljenjem medija na podobne i nepodobne, drage ili srcu manje bliske. A to je nepotrebno i (ne)učinkovito jednako kao i gradnja Pastoralnog centra u Donjim Pazarištima.
L.O./V. I.
