Koliko samo bezvezizma i gluposti u ovoj našoj Vladi da bi čovjek mogao pisati danima, ili se potpuno oglušiti, jer što je previše previše je, i kao takvo sve teže nalazi svoje mjesto u bilo kakvim komentarima.

Jedan od tih bezvezizama su i izjave oko Ispovjedne tajne, odnosno oko izmjena i dopuna Kaznenog zakona. Prema istima, između ostalog, kako je to prezentirao ministar Orsat Miljenić, a „vješto“ pojasnio premijer, svećenici će uskoro morati prijaviti sve informacije o mogućem počinjenju kaznenog djela. Ako već i nemaju pojma o čemu govore, ne bi li prirodno i potrebito bilo prije iznošenja ovakvih nebuloza informirati se, nešto naučiti, a potom tek u javnost izaći. No, i ja se svašta pitam.

Je li ministar ikada čuo za ispovjednu tajnu? Zna li gospodin da datira od 5 stoljeća, i da se ista  razvila kao način ohrabrivanja pokornika da slobodno ispovjede svoje grijehe. Što pokornik kaže svećeniku u ispovijedi, to je »zapečaćeno«, to nikada nitko ne smije doznati. Kanonsko pravo iznimno je strogo prema ispovjedniku i kaže: »Sakramentalni je pečat nepovrediv; stoga ispovjednik ne smije riječima ni na bilo koji drugi način ni zbog bilo kojeg razloga nikako odati pokornika. Obvezni su čuvati tajnu i tumač, ako ga ima, kao i svi drugi do kojih je na bilo koji način iz ispovijedi doprlo znanje o grijesima. Ispovjedniku se posve zabranjuje služiti se na štetu pokornika znanjem do kojeg je došao u ispovijedi, i kad je isključena svaka pogibelj otkrivanja. Tko je postavljen na vlast, ne može se ni na koji način u izvanjskome upravljanju služiti znanjem o grijesima do kojeg je u bilo koje vrijeme došao u ispovijedi« (kann. 983 i 984). To znači da svećenik ni pod cijenu vlastita života ne smije odati ispovjednu tajnu. Teolog Adalbert Rebić kaže kako ga na šutnju obvezuje ispovjedna tajna. ‘To je majka svih tajni! Ako bi to svećenik učinio, istog trenutka bi sebe isključio iz katoličke Crkve’- pojašnjava Rebić

Zna li, a prikriva da će netko, primjerice, sagriješiti bludno nad maloljetnicima riskira kaznu do 3 godine zatvora. Takve prijetnje u crkvenim krugovima smatraju zadiranjem u kanonske zakone. ‘Ja bih ga pokušao urazumiti, prizemljiti, ali ako ne bi uspjelo, ništa. Ja to ne bih smio nikome odati. Niti znakovima, riječima, svojim ponašanjem, ničim’, objašnjava Rebić

Usvoji li Sabor ove izmjene i dopune Kaznenog zakona, svećenicima neće ništa drugo preostati nego da osnuju specijalne odrede, koji bi mogli nositi naziv-Doušnici na djelu. I  neka se ne zabrinjavaju, valjda je i to u skladu sa stečevinama EU, a ako i nije tada svoju ideologiju trebaju naprosto zabaciti i ona  državnička mora biti na prvom mjestu. I što se zamarati pitanjem- nalaže im savjest veću obvezu prema državi ili Bogu.

Taj odred zatražit će tada od potencijalnih kriminalaca osobnu iskaznicu, uzeti podatke dotičnog ili dotične i mam otrčati u prvu policijsku postaju i prijaviti.

Kako ovakve prijedloge zapravo okvalificirati nego vraćanjem u mračno razdoblje totalitarizma koje je nijekalo vjerske slobode.

I za kraj gospodo, kako bi bilo da počnete nešto raditi i izvršavati ono što vam je u opisu vašeg posla, a ne od ljudi tražiti da se igraju policajaca.

Snježana Nemec