DGradaTko laže, ne zna kakva se posla laća, jer mora izmisliti 20 drugih laži da bi održao prvu, stara je maksima koju neki ili nisu čuli ili nikako da shvate, dok se jednog dana ne zapetljaju u vlastitim lažima iz kojih više neće biti povratka. Kada laž šire mediji, novinari, tada to postaje uistinu zastrašujuće i opasno. Lažima obmanjuju javnost, ulaze im u svijest, oblikuju tu istu svijest sve dok ta ista laž ne postane naša istina. Zašto to rade neki novinari od kojih se prije svega očekuje objektivnost nepristranost u izvješćivanju. Pokušavaju li nekoga uništiti iz osobnog zadovoljstva, osvete, ili se ipak radi o tome kako je laganje oblik nastojanja u kojem se stvari pokušavaju vidjeti drugačijima no što jesu i to zbog nečije koristi. S psihološkog stajališta radi li se pak o ljudima u čijim su lažima sadržani svi mogući i nemogući strahovi, strah od samoga sebe, od ljudi, od života i životnih okolnosti, od situacija s kojima se moraju suočiti kako bi ih pobijedili. O, zapravo egoističnim, plašljivim, ljudima bez samopouzdanja. O njihovim nekontroliranim fantazijama koje više i ne razlikuju istinito od lažnog, pa i samu zlobu za nanošenjem boli drugima. O ljudima, novinarima koji mijenjaju maske kako bi se uvijek i svugdje prilagodili okolnostima. I prestaje biti važno što je u suprotnostima od onoga što je rečeno pet dana ili dan ranije. A posljedice svega za drugu stranu mogu biti strašne i opasne, a vrijeme nakon toga više se ne može vratiti. Zato dobro razmislimo tko nam plasira vijest, što iza te vijesti stoji, prije nego na nekoga upremo prst i proglasimo ga upravo onakvim kakvim se od nas i očekuje. Negdje duboko u podsvijesti svakog malog stanovnika naše planete, još od djetinjstva stanuje dilema, da li bolje hedonistički živjeti u zemlji laži i koristiti se prednostima lažljivog okruženja ili treba govoriti i pisati istinu, pa čak i onda kada nam ne ide u prilog. Priča o Pinokiju, koja je u našem najranijem odgoju roditeljima poslužila kao obavezna literatura, sudeći po ovome što danas gledamo i doživljavamo nije puno utjecala na mnoge od nas, no ipak, nisu nam narasli dugi nosevi, duge uši i magareći repovi, iako su pojedincima itekako trebali narasti.

Lijepo bi bilo živjeti u vremenu kada bi sve lažove mogli prepoznati po dugim nosevima, dugim ušima i magarećim repovima, bar bi znali s kim smo i da će nam i danas nešto lagati. U obilju političkih štiva koji nam se svakodnevno serviraju sa brojnih portala, ne možemo ostati sa strane i gledati kako pojedini sustavno, ustrajano i krajnje bezobrazno plasiraju laži, laži i samo laži. Kako nazvati uređivanje tekstova i njihovo plasiranje javnosti ako su oni plod mržnje, podlosti i želje za stvaranjem lažnih senzacija i to na način da se netko oblati, popljuje i predstavi sa najlošijim političkim ali i životnim manirama? Najbolji primjeri lažnih, izmišljenih i bržnjom stvorenih tekstova plasira nam iz dana u dan jedan naš portal koji se svim silama obrušava na političko djelovanje dr. Darka Milinovića i Milana Jurkovića. Budimo iskreni, bar prema samom sebi pa se zapitajmo zašto se to radi na takav način, samo prema njima, kao da drugi političari u našoj sredini ne postoje i kao da nisu stvoreni na političkim kompromisima i tko zna kakvim dogovorima.

Što reći na lažnu senzacionalnu vijest tog portala koji svim načinima nastoji javnosti podmetnuti politički montiranu patku, da po njemu „ političi vladar Like“ saborski zastupnik dr. Darko Milinović nije pozvan na svečanu sjednicu povodom Dana Grada Otočca. Da bi laž bila još bila gora i podlija pisac ide i dalje, pa tako senzacionalno objavljuje da ni župan Ličko senjski Milan Jurković neće biti nazočan proslavi Dana Grada Otočca. U Gradu Otočcu izvijestli su nas da su pozivnice za svečanu sjednicu Grada Otočca poslane dr. Darku Milinoviću kao i županu Milanu Jurkoviću. I sam dr. Milinović kaže da je naučio na razno razna podmetanja ali da na ovakva ustrajanja podmetanja i laži do sada još nije naišao. Kaže da je pozivnice dobio u Sabor i osobno, no političke obveze vezane za klauzuru u Opatiji spriječile su ga da nazoči svečanoj sjednici Gradskog vijeća Otočca. Župan Milan Jurković, već dugo povučen u medijsku šutnju, kao jedan od iskusnijih političkih „stratega“ u hrvatskoj politici, očito je da čeka pravo vrijeme, kada, što i na koji način reći. Istini za volju, njegov način političkog djelovanja u zadnje vrijeme u potpunosti se promjenio, da li na bolje ili na gore, zasigurno da će vrijeme uskoro pokazati, ali podatak da uz saborsko mjesto na koje odlazi i neodustajanje od mjesta gradonačelnika Grada Otočca dovoljno govori o uvjerenosti u političku snagu i podršku članstva. Politička patka plasirana kako ni on neće biti na proslavi Dana Grada Otočca imala je isključivo namjeru privući čitanost tog portala, što je naravno, pojavom župana Jurkovića dodatno potvrdilo da taj tekstopisac i njegov portal žive na lažnom objavljivanju vijesti, koje u zabludu dovode i one koji ne sisaju vesla tako često.

Ako je nešto dovoljno glupo, onda će biti čitano, a ako će biti čitano, onda će biti i profitabilno. Ali ako ima išta dobra u gluposti, onda je to činjenica da jedna glupost na sebe veže drugu glupost pa sve gluposti učas izađu na vidjelo, kao i ova, koja se više i ne može nazivati glupošću već ciljanim sredstvom podlog podmetanja lažnih informacija, što u svakom slučaju može biti jako opasno.

Mnogi će reći ili pomisliti da se ovim pisanjem stavljamo na stranu Milinovića i Jurkovića, što dakako nije točno. Ovim pisanjem pokušavamo javnost izvijestiti o istinitim zbivanjima u našoj Županiji, stoga pozivamo i čelnike drugih stranaka da se uključe u stvaranje političke zbilje, kakva god ona bila, jer naš je portal  otvoren isključivo za istinu i istinito informiranje javnosti, što će i pokazati vrijeme koje dolazi.

“Laž ne ubija toljagom, ali se provlači krvnim žilama poput otrova, polako i oprezno, pa se i ne primjećuje kako djeluje.” I. Cankar

L.O.