Članovi Planinarskog kluba „Zir“ iz Lovinca organizirali su izlet koji su iskoristili za posjet kanjonu Velike Paklenice gdje su isprobali svoje mogućnosti u penjanju sportskih smjerova, upoznavanjem penjački manje iskusnih članova sa svijetom vertikala. Nakon nekoliko popetih smjerova društvo se uputilo u šetnju do Borisovog doma. Cijeli je dan bila jaka bura, no osam odvažnih nisu odustajali od zacrtane rute. Nakon kraćeg odmora i razgovora u Borisovom domu put je nastavljen prema čuvenom Pakleničkom okupljalištu “kod Dinka”.
Idejni vođa izleta Alan Račić sa svojom pomoćnicom Jenny razradio je daljnji plan tako da su nedjelju zbog bolnih podlaktica uzrokovanih penjanjem proveli u posjetu kanjonima rijeka Kupe i Krnjeze te manastiru i Kudinom mostu. Kako nitko od prisutnog društva ranije nije bio tamo niti je prošao prelijepe planinarske staze, svi su se brzo složili i odlučili da danas mijenjamo kanjon Paklenice za čak dva druga kanjona. Sjeli smo se u aute i zaputili prema Selu Golubić pa dalje prema manastiru. Parkirali smo se, u ruksake spremili najnužnije za dvosatnu šetnju i krenuli ispočetka solidno markiranom stazom prema ušću Kupe i Krnjeze i Kudinom mostu. Kako je voda u kanjonima bila još uvijek relativno visoka, a markacija sve slabija, pažljivo smo koračali prekrasnim kanjom prošaranim zelenim livadama na kojima rasu visoki jablani i drugo drveće, rijeka je djelovala nestvarno lijepo i pokazala nam se u svoj svojoj plavoj raskoši. Staza je na mjestima bila potpoljena pa smo se penjali po siparu da izbjegnemo nepotrebno močenje nogu, ušće dvaju rijeka smo bez puno muke preskočili po ogromnim kamenjima i nastavili dalje kanjonom na mjestima se penjuči i spuštajući po velikim kamenim gromadama dok nadomak Kudnog mosta nismo došli do mjesta gdje se dalje nije moglo proći stazom jer nam se na put ispriječila visoka litica, a prolaz oko nje je bio potpoljen, pa smo se odlučili popeti nekih 100 metara gore po siparu, preći preko stijene i doći do Kudinog mosta. Popevši se po siparu na vrh stijene, odlučili smo sjesti i okrijepiti se i uživati u pogledu na most i sedrene barijere u rijeci te pogled nazad na prijeđeni kanjon. Ubrzo so se spustili dolje po siparu do mosta, malo slikali, pročitali s postavljene table o povijesti mosta i zaputili se dobro obilježenom planinarskom stazom prema selu gdje nas je čekao prijevoz koji nas je vratio kod manastira. Nakon fine hodačke turice, iz auta smo izvadili meso, gljive, sir i sve ostale sastojke jednog dobrog roštilja u prirodi u dobrom društvu uz puno smijeha i šale, samo je dio onog što nam je prepričala odvažna grupa lovinačkih planinara.
Doznajemo da su im daljnji planovi uz planinarske, penjačke i ostale izlete u Hrvatskoj i šire, održavanje postojećih planinarskih staza, markiranje novih staza i puteva, uska suradnja s Općinom Lovinac na promicanju planinskih i ostalih prirodnih ljepota toga kraja, suradnja sa svim zainteresiranim ljudima u vidu edukacije i osposobljavanja za bavljenje raznim aktivnostima u planinama i prirodi općenito.
PD“Zir“/D.P.
