Prije 14 godina  86-ero radnika TP „Visočica“ iz Gospića podiglo je svoje radne knjižice iz posrnulog poduzeća koje je otišlo u stečaj.  Dogodilo se to svega 6 godina nakon što je Visočicu preuzeo splitski trgovački gigant „Brodomerkur“. Na sastanku s radnicima održanom tada u Pučkom otvorenom učilištu  Gospić tadašnji je direktor Brodomerkura Ante Letica sada već davne 1997. godine čvrsto obećao novi uzlet najvećeg ličkog trgovačkog poduzeća. Osim „kozmetičkih“ promjena u Upravi Visočice i nekoliko totalno bezuspješnih korekcija, ništa se nije promjenilo pa je sve zazvučalo kao disharmonija raštimane ekipe. Od nekada najjače trgovačke tvrtke u Lici „Visočica“ se stmoglavila u beznadnu vrtaču s umjetno stvorenim dugovima.

Bivši radnici za propast tvrtke  krive Nadzorni odbor, u kojem je  od 1997.  glavnu ulogu imao splitski “Brodomerkur”. Spominjali su i  nabavku robe iz čak „treće ruke“ pa je „Visočica“ postala nekonkurentna. Iz Brodomerkura su pak tvrdili kako su u Visočicu uložili znatna sredstva, ali nisu imali dovoljno kvalitetan kadar. Bivši radnici im „vraćaju lopticu“ izjavama kako su ta ulaganja svodila na nabavku polovnih kompjutorskih blagajni, navodno najskuplje krame na svijetu jer je 20 starih blagajni uknjiženo pod 540 tisuća kuna, u vrijeme dok su ti zadnji direktori Visočice bili ljudi iz Brodomerkura. Pad Visočice krenuo je strelovitom brzinom upravo  kada ju je počeo spašavati „Brodomerkur“. Bivši radnici nadalje tvrde kako je dobavljanjem robe iz Splita stvoren umjetni dug jer je „Brodomerkur“ svojoj sestrinskoj firmi dobavljao robu koja je u maloprodaji bila preskupa. Malo-pomalo „Brodomerkur“ je postao 100%-tni vlasnik Visočice i uknjižio se na većinu vrijednih nekretnina. Jedna od najvećih je robna kuća u Gospiću, poslovni prostori u Gospiću i Perušiću.

Policijska uprava ličko-senjska  je tada na vrijeme podnijela krivičnu prijavu protiv dvojice Gospićana za pronevjeru u Visočici  „tešku“ oko  14 milijuna kuna. Sve je zapelo u ladicama suda u Gospiću, točnije  jednom je sucu  „pala prašina“ na taj  predmet koji je potom sa tri (?) dana zakašnjenja otišao u zastaru. Događa se. Nemojte slučajno ni pomisliti na mito! S obzirom da javnost nikada nije službeno informirana o cijelom događaju ostaje otvoreno pitanje nisu li i ta dvojica osumnjičenih bili tek pijuni i žrtveni janjci koji su za malo novca uvaljani u katran i perje?!?

M.S.