-
-

BROTNJA/ SRB/BORIČEVAC- Prije mjesec dana iz Dabine jame iznad Brotnje ekshumirani su posmrtni ostaci 21 osobe, od čega desetero djece.  Ondje su nesretne civile iz sela Ivezići pobacali tzv. ustanici u ljeto 1941. godine. Od 1945. godine taj se dan u ex-Jugoslaviji slavio kao Dan ustanka naroda i narodnosti  Hrvatske. Nakon uspostave suverene Hrvatske počele su se javljati neke nove istine o takvom ustanku, a zapravo prvom etničkom čišćenju u II. svjetskom ratu na ovim prostorima.  To etničko čišćenje dalo je dugoročne rezultate. Tada su iz istočne Like sasvim nestali Hrvati, a godinama nakon onoga rata preživjelima je bilo “preporučeno”  da se ne vraćaju na svoje. Nakon strašnog zločina iz ljeta ’41. iza  takvih “ustanika”, koji su ubili i svoga Marka Oreškovića (opet jedan Hrvat!!!), ostalo je oko 430 leševa civila. Masovna grobnica u Dabinoj jami pomno se skivala, pa je čak i kamenjem zazidano usko grotlo jame. Selo Ivezići tada je nestalo, a ubijeno je 37 osoba, među kojima 12 djece u dobi od 3-14 godina. Pretpostavlja se da su u jamu bačene i trudnice. Spasila su se samo dvojica mladića i jedna djevojka koja se nakon zatočeništva udala za jednog od „ustanika“.  S vremenom se doznalo kako su tzv. ustanici u ovu jamu pobacali one koji su teže hodali, odnosno djecu, starije ljude i žene. One jače poveli su u Srb. Mučili su ih, žene silovali, a potom ih sve osim jedne djevojke pobili i pobacali u jame  kod Srpskog klanca.

  Na ekshumaciji kod Dabine jame bio je  i biskup dr. Mile Bogović. On je najprije  nad grotlom pročitao imena ubijenih Ivezića i starost djece, od kojih su dvojica dječaka, Jure i Jakovi, u času smrti imali jedva 3 godine.

     Nakon molitve biskup Bogović se obratio nazočnim novinarima.
-Ja nisam forenzičar, nego biskup i povjesničar pa na sve ovo gledam kao cjelinu. Teško je danas zamisliti kako su nedužne civile krvnici gurali i bacali u smrt kroz ovo usko grotlo. U ljeto 1941. znade se da je bilo odlučeno da se to cijelo selo s katoličkim življem pobije. To je bio nalet te prve ustaničke puške koja je opalila 27. srpnja ’41. Valjda je sada došlo vrijeme da se naša država jasno odredi prema tim događajima i da se više ne govori kao da se ništa ne zna. Vrijeme je da barem ne slavimo dan kada je počelo etničko čišćenje istočne Like. Da tu prvu pušku ne veličamo. Ne mogu reći da nakon toga nije bilo i dobrih poteza, ali je došlo vrijeme da se prestane lagati i sakrivati o čemu je ovdje bilo riječi. Istina će nas osloboditi. Mene kao čovjeka i povjesničara zanima tko je ubio sve te ljude i djecu, na koji su način umrli, je li netko preživio pad na tijela ispod sebe? Tko god da je pobio ove nedužne ljude, žene i djecu on je zločinac, krvnik i stvari treba nazvati pravim imenom, rekao je biskup Bogović. Rodbina I prijatelji još traže istinu o stotinama Hrvata ubijenih u tome “ustanku”. Gdje su pobacani svi ti ljudi iz Boričevca, Brotnje, Srba, Donjeg i Gornjeg Lapca, Velikog Bubnja… O velikom zločinu, nikako o “velikom ustanku”, pisali su i sami akteri toga krvavovg nereda i masovnih egzekucija. Tako npr. lider komunista onoga doba u tome je kraju  Đoko Jovanić, kasnije general JNA, piše kako je oko 180 ustanika ušlo u Srb 27. srpnja u jutarnjima satima.

-Ustaše nismo zatekli jer je njih 4-5 noću pobjeglo prema Gospiću”.

Protiv koga su se onda borili ti “ustanici”? Njih ukupno 600-tinjak u cijelom potezu od Srba do Donjeg Lapca.  Ekipa predvođena četnički nastrojenim Gojkom Polovinom, kasnije također  generalom JNA, poubijala je sve Hrvate zatečene u Lapačkom kraju. Boričevac su potom opljačkali i spalili do temelja. Kasniej je na red došao u Kulen Vakuf. U knjizi “Kotar Donji Lapac u NOR-u” stoji da su se “neki drugovi pri tome dočepali alkohola, pa su nedolično ponašali”. Ta “nedoličnost” značila je masovna ubojstva, silovanja, pljačku i palež, dok su leševi nedužnih žrtava plutale Unom, ili su s njima popunjene brojne jame. Iako je i sam bio zločinac general Polovina je dobio od partije zadaću da strijelja Đoku Jovanića. Zbog Ivezića. Polovina to nije učinio jer se požalio partiji kako bi “takav postupak loše djelovao na moral ustanika”. Kada je proglašena samostalna Hrvatska general Jovanić je utekao iz Zagreba u Beograd i tamo je živio do konca života u vojnom stanu bez natpisa na vratima.

      Veličanje genocida iz ljeta 1941. dogodit će se ove nedjelje u Srbu. U obilježavanje ove  krivotvorine zadnjih se godina, osim političkih stranaka, umiješalo i Srpsko narodno vijeće. Istoga dana preživjeli Hrvati toga kraja i njihovi potomci opet će tražiti punu istinu o ovome pogromu. Nedavno otkrivena masovna grobnica kod Brotnje, ta zvjerski likvidirana djeca, starci  i žene, nedovoljan su razlog da bi se prestao slaviti taj zločinački pothvat. Veličanje te “prve puše” nastavlja se. Koliko još jama  s posmrtnim ostacima civila Hrvata treba biti otkriveno i  ekshumirano da bi nekom od sudionika slavljenja “prve puške” postalo jasno o čemu je zapravo riječ?!? Tih prvih dana “ustanka” nije u cijelome kraju ubijen niti jedan neprijateljski vojnik. Takacv su ustanak platili isključivo civili, isključivo Hrvati. Stvari se kreću polagano, ali se kreću. Zadnjih su godina u Srbu počele izostajati velike face. Ipak prešuno podupiru veličanje toga genoscida šaljući onamo svoje izaslanike. Hrvatska još uvijek na određeni način ratuje sa samom sobom. Prekopavaju se i svako malo pronalaze  kosti nedužnih, otkrivaju se masovne grobnice. Još uvijek nismo na čisto tko su naši antifašisti, temeljac moderne Europske unije. Svrstavaju li se u tu elitu i nositelji četničkih obilježja koji su počinili masovna ubojstva, a svježe obrijani promijenili stranu kada je 1943. godine kapitulirala Italija, njihov fašistički saveznik u političkom i logističkom smislu?!?  Biskup Bogović je javno zatražio da se naša država konačno javno  odredi prema  zločinima  toga vremena. Dan ne veliča “prvu pušku” koja je ubijala isključivo civile hrvatske nacionalnosti. Kako sada stvari stoje nastavlja se praksa stara 73 godine: ples po kostima potpuno nedužnih žrtava. Je li u pitanju neznanje, neuskus, političko  ili moralno sljepilo ili jednostavno žal nekim nepovratno nestalim vremenim???. I beneficijama, dakako.

L.O.